Nemir se već odavno nastanio u život izazivajući onaj glupi osjećaj tuge koji ti natjera suze na oči svaki put kada pogledaš u pravcu prošlosti koja je ostala zarobljena i prekinuta u sjećanjima. Neko ode zato što hoće, neko zato što mora, neko zato što neće, a nekog otjeraju. I kako god da okreneš, odlazak je neizbježan. Dođe kad ti najmanje treba, a ode kad ga ne želiš ni u snovima. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kada je to bilo, pitanje u glavi

Nekada, možda jučer ili duže

Sjeta jedna po sjećanju puže

Kuda je nestao baršun plavi.

Gdje smo, sa kim se smijemo

Daleko u prostoru i vrijeme je stalo

Kao da sve je u zemlju propalo

Došlo je neko proljeće nijemo.

Na vidiku samo su sjene

Prolaze neka nepoznata lica

Kroz aleje bijelih tratinčica

Pogled traži uspomene.

Davno je to bilo negdje na javi

Ja usamljen gavran na suhoj grani

I godinu drugu počinju nizati dani

Kada  sam gledao baršun plavi.

Pročitaj cijelu poeziju

Postaje li komarac

ikada pijan od pijane ljudske krvi

u kolesterolu, nikotinu, zlovolji i alkoholu? (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

1. Zlatomir Jovanović – predsjednik žirija

2. Mirjana Dobrilla – član žirija

3. Prof. dr. H.c. Gordan Takec – član žirija

Čestitam drugim nagrađenim autorima, te svim učesnicima ovog festivala.

Pročitaj cijelu poeziju