Kemal Ljevaković “Haso, alias Hans” -izbor iz Diskursa
Posvećeno srcima onih koji iz zavičaja odoše u bijeli svijet.
Vijest da je „došo Haso“, uz to obavezno je išlo „koji Haso“, se brzo pročula selom i susjednim selima u kojima je imao sada već daleke rođake. Mlađi nisu ništa znali o Hasi. Samo bi se pokoji stariji ljudi prisjećali da je stari Husara imao pored sina Saliha i starijeg sina Hasu. Haso je rođen 1920. godine. Stasao je u naočitog momka. A dotle je kao dječak i momčuljak hodao za ovcama i kozama po trepčanskim pašnjacima i merajama i goletima Trebačkoga brda. Završio je tečaj opismenjavanja koji mu je kasnije priznat kao završen prvi i drugi razred osnovne škole.
(više…)
Desaterac – Ćaća je nabavija pušku
Prosula se bila misečina
priko vale, priko plavog mora
moj je ćaća nabavija pušku
da te tira ispred našeg dvora. (više…)
Sestra, anđeo
Sestra, anđeo
Prepustila sam se nebu i oblacima. U tišini planine osjetila sam kako pouzdanje u molitvu raste svakim učinjenim korakom, lakim i teškim, nesigurnim i sporim.
Okolo sitnih cvjetova modrog lasinja, izniklog iz kamenih pukotina, zujale su pčele. Okružena šarenim leptirima koji su slijetali na planinsko cvijeće; ružičasti bušin, ljubičaste i žute perunike divila sam se netaknutoj prirodi. Osjećajući kako baš tu život buja i raste, ali i kako oblikuje svaku moju novu misao, kako moju molitvu čini još poniznijom, nadala sam se da će se samo Nebo umilostiviti, kako će bolest biti pobijeđena.
Penjući se strmom stazom po hrptu prekrasne planine, pokušavala sam uhvatiti smisao u svakom gledanom cvijetu. Nada je postajala sve jačom. U sitnim kapima kiše, od koje je odjednom sve oko mene zamirisalo, vidjela sam Božji znak.
Okružena zelenim plaštem mislila sam na djetinjstvo i sve one dane ispunjene toplinom, na suhozide koje smo preskakale. Staze na kojima smo, igrajući se odrastale. Na sva zajednička proljeća.
Tog dana na hrptu Matokita postala sam potpuno svjesna krhkosti života i blizine smrti.
Umornim koracima, mrvicu bliža oblacima, molila sam se Nebu da odgodi trenutak s kojim će, jednog zrelog ljetnog jutra, prijeći u nesagledivu eteričnost Sunca. Moja sestra.
Uzašašće, 13.5.2021.
