Moram krenuti
jer jedino tako mogu
obuzdati želju
koja udara gdje sam najtanja
možda je bolje ne putovati
onostranim cestama
tamo kud stignem neću
pronaći traženo
ono je u meni
moje
Lean Radić ~ Terminal ~ Zbirka poezije i proze
NEKROLOG
O terminalnoj poeziji i svjetovnim ranama
…“moj um gori od kroničnog raspada uzroka“…
(O načelu i simbolima)
…“ Sjedimo
ispod zemlje
da na teret ne budemo
Svijetu.“…
(Sjedimo ispod zemlje) (više…)
Čudan svat
Ima kod mene jedan čudan svat
Bedast je baš sto na sat
Kad mu pijevac jutrom kukuriče
On ga lovi, na njega viče .
+
Pas šuti, ne smije zalajati
Jer on mora mirno spavati.
Mačka bježi čim zora svane
Da joj, trapav, na rep ne stane.
+
Mili Bože, baš je čudan svat
Da mu je malo pameti dat’
Da shvati da pas lajati mora
Pijevac kukurikati nasred dvora.
+
Ako je došao iz grada u selo
Nije na selu sve crno i bijelo.
Neka se privikne na seoske zvuke
I jadnim životinjama skrati muke,
+
Pa će i on sretniji biti
Neće se baš na svaku srditi.
Možda će ustati u zoru ranu
Kad pijevac odleti na prvu granu.
U ladici Fioke pronađen je zbornik nonsensne poezije
Ovo je naš poklon vama, dragi pjesnici nonsensa. Zahvaljujem ljubaznom uredništvu Fioke koje nam je omogućilo ovako ležerno i lako čitanje i pregledavanje zbornika.
San livade
Ovo je treći video nastao nakon jedne naše haiku igre. Kako se zove drugi, ne mogu se sjetiti, ali odnosio se na haiku.
Proljeće
PROLJEĆE
Mogla sam krenuti bilo gdje, niz ulicu pa uz rivu. Odmarati se na klupi, gledati more i slušati udaranje valova. Mogla sam na tržnicu i ribarnicu među živopojne glasove, sladiti se plodonosnim slikama ribara i težaka, u park među mame i djecu. (više…)
