(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(inspiracija na fotografiju)

i zadnju mrvu
otimaju “veliki”
e, moj narode

(foto: noologija.ru)

Pročitaj cijelu poeziju

Manje ili više ali stalno

 nedostaje nešto bitno

osjećam prazninu

 punim pogled bjelinom zidova

šireći nosnice

žudeći mirise

lutam mislima tragajući za riječju

muk

osluškujem  ne bih li čula nečujno

samotno se svjetlo prelama

negdje u visinama

sav nemir utrne

naglas proslovim

nema meni  mene

za malo

Pročitaj cijelu poeziju

Poetryzine magazine presents the selected poems by the Croatian poet Marija Juracic
.

I GIVE YOU THESE POEMS
.

I give you these poems
if you return to me the verses
for you written.

Give me back my flowers
of white wax
of a blue dream.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nemir se već odavno nastanio u život izazivajući onaj glupi osjećaj tuge koji ti natjera suze na oči svaki put kada pogledaš u pravcu prošlosti koja je ostala zarobljena i prekinuta u sjećanjima. Neko ode zato što hoće, neko zato što mora, neko zato što neće, a nekog otjeraju. I kako god da okreneš, odlazak je neizbježan. Dođe kad ti najmanje treba, a ode kad ga ne želiš ni u snovima. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kada je to bilo, pitanje u glavi

Nekada, možda jučer ili duže

Sjeta jedna po sjećanju puže

Kuda je nestao baršun plavi.

Gdje smo, sa kim se smijemo

Daleko u prostoru i vrijeme je stalo

Kao da sve je u zemlju propalo

Došlo je neko proljeće nijemo.

Na vidiku samo su sjene

Prolaze neka nepoznata lica

Kroz aleje bijelih tratinčica

Pogled traži uspomene.

Davno je to bilo negdje na javi

Ja usamljen gavran na suhoj grani

I godinu drugu počinju nizati dani

Kada  sam gledao baršun plavi.

Pročitaj cijelu poeziju