moji krovovi
MOJI KROVOVI
Oblaci leže u meni
Jesen stvara geometriju tišine
Stabla ćute
I ja ćutim
Samo malo tužnije
Moji krovovi sanjaju putovanja
U kapi kiše su našli mir
I nevidljivi su
I nepoznati su
Onom ko nema duše
Trepere sa lišćem
Naučili su prespavati maglovit dan
Smeju se razbacanim tačkama
Na leđima žirafe
I znaju da jesen će proći
Mora
Moji krovovi pod glavom
Sanjaju ptice
Velike šarene suncobrane
U plavom
U plavom
Moji krovovi u travi
Tebi su slični
Trešnja
Gdje si nestala?
U snovima te tražim vječnost cijelu
I sjećanje se uvuklo u haljinu bijelu
Davno je jedna trešnja procvjetala.
Čekaš li još pjesmu u tišini noći?
Znam da si još ista kao onih dana
Kada sam ti bio jedna tamna strana
Pomakni rukom kosu da ti vidim oči.
Osjećaš li nešto u dubini duše?
Kada ugledaš pjesmu na jednom portalu
U tami noći bar iskricu malu
U golo stablo trešnje hladan vjetar puše.
Nova knjiga u pripremi
Moja treća knjiga haiku poezije “Molitva šume” je u pripremi.
Lektura i recenzije su završeni.
Rade se prevodi na :engleski,njemački,španski,norveški. (više…)

