Iz štampe je izašla moja nova knjiga “Sedam grama”to je moja peta knjiga ljubavne poezije,a ukupno sedma do sad objavljena.
Crno srce soneta
Nad sklopljenim očima kad i legende blede,
mesečine mutni sjaj sve do kraja beskraja,
kroz sirupasto veče udaljen zvon tramvaja –
tačka na proteklo leto, konfete i girlande.
U epicentru priče – crno srce soneta.
Oslušne šapat trave u betonu zarobljen
maslačak, vatreno žut, u vremenu izgubljen
tminom što skriva mesec začaranog soneta.
Pet milijardi senki probuđenih šišmiša,
crnih termita carstvo novu stvarnost gradeći,
glasovi s dna bunara – odjek da se uplašiš.
Tišinu slušajući blage kiše će doći,
budeći neutešne na začaranom mestu.
Eho s Parnasa – da ne zaboraviš poetu.
Četvrti broj Diskursa izlazi 1. 09. 2020.

Četvrti broj Diskursa posvetili smo pjesniku Antunu Branku Šimiću. Osjećamo ga i volimo ga. Njegova nas zvijezda s modrog noćnog neba stalno opominje da ne idemo sitničavi i bahati kroz život. Nudi nam svoje spoznaje, iskren osjećaj poezije, umjetnički lijepe, čak i onda kada od slike truleži i raspadanja želimo okrenuti glavu. Odajemo mu počast nizom eseja, pjesama i pisama. Slijedi niz poetskih ostvarenja, drama, priča, eseja i prevedene literature. Likovni prilog posvetili smo stvaralaštvu korčulanskog slikara Abela Brčića, a donosimo i neke novosti iz svijeta knjiga.
Pišite za „Diskurs“!
Uredništvo:
Marija Juračić, prof.
Zoran Hercigonja, mag.edu.inf.
Međunarodni Kulturni Forum-Sirija
Moja pjesma “Kada leptiri zaplešu” objavljena na stranici Međunarodnog kulturnog foruma u Siriji.
Zahvaljujem se prof.dr. Ayman Kodra Danial
KADA LEPTIRI ZAPLEŠU
U proljeće rano, kada leptiri zaplešu
Zapleši sa mnom ples buđenja, kada leptiri zaplešu.
Probudi se iz drijemeža
Udahni dan duboko u sebe, kada leptiri zaplešu.
Otvoriti prozore nutrine svoje
Nemoj zaboraviti, kada leptiri zaplešu.
Doživi sreću, ljepotu buđenja
Doživi taj trenutak, kada leptiri zaplešu.
Ništa nije ljepše nego gledati cvijeće
Obasjano rosom i kada leptiri zaplešu.
Primi me za ruku, potrčimo
U susret Suncu, kada leptiri zaplešu.
Ne misli o jučer, niti o sutra
Samo je ovaj dan naš, kada leptiri zaplešu.
Zagrli me nježno, dozvoli mi da zaplačem
Od sreće u trenutku, kada leptiri zaplešu

Zora krijumčara
S njim se zaista nikad ne zna!
Krijumčar stihova ustaje pre zore,
drugujući s kriškom limuna,
dok mu čun klizi niz
želatinozno more,
dok u daljini nejasni zvuci
kao bubnjevi najavljuju novi dan.
Obavijen nitima od stihova,
kreće se kao ukleti moreplovac
krajolikom na granici zemlje od snova,
praćen onim ljupkim himerama –
bez kojih ne može da zamisli
svoje postojanje u ovom kotlu besmisla –
gde još samo rađanje leptira
izgleda ima nekog smisla…



