Izmislih stih za dan kad mene ne bude bilo.
O, laste, dolazi noć stisnuta u pesnicu.
Poslednji blagi zrak na čudesnu završnicu
u srcu sna, uz pogled na porodično stablo. (više…)
Izmislih stih za dan kad mene ne bude bilo.
O, laste, dolazi noć stisnuta u pesnicu.
Poslednji blagi zrak na čudesnu završnicu
u srcu sna, uz pogled na porodično stablo. (više…)
Ta su ljeta bila drukčija, moja ljeta slavonska, moji mirisi sela usred ravnice gdje se prašina kovitlala zrakom iza svakog konjskog kopita. Ta su ljeta bila puna strepnje i molitve kada bi se oblaci od Mađarske ili iz „babinog kuta“ počeli skupljati mrmljajući, a na poljima su se ljuljale zlatne glave žitorodne tik pred žetvu. (više…)
Čula sam pjesmu vukova u snu.
Tiho, melodično dozivanje u snu.
Vidjela sam gorske visove
Koprenom bijelom prekrivene, u snu. (više…)