Narcis
Isklesan u mermeru
priželjkuje slobodu,
dok osluškuje vodu
gleda se u jezeru.
Samoća poput tvoje,
duša sputana bolom.
Čezne za ogledalom
sjaj potreban za dvoje.
Ohol u toj gordosti –
sred blistavoga sjaja –
gospodar svog očaja.
Tren jedan u večnosti –
pod hladnom mesečinom.
pod zelenom patinom.
Povedi me
Ispod duge šarene
držeć me za ruku
povedi me
zaželjet ću želju
zaželi je i ti
obje će se ispuniti
moja je želja
neka se tvoja
ostvari
Svojim izborom
I tako, sada možemo uzeti nekoliko dana za odmoriti svu napetost izolacije. Mogli bi se konačno prošetati gradom i udahnuti slobodno sav strah koji je ostao među ulicama, po dvorištima i parkovima bez da nam u utrobi krene vulkan panike. (više…)


