Otok Spinalonga na Kreti bio je kolonija gubavaca do 1957. (više…)
Crni spavač
Pramac svijeta okrenut ka meni:
vatra je na mojim rukama već gorjela.
Bio sam svjetionik
gubavcima i mesijama
koji mijenjahu riječ za strah,
dijete bijele smrti
koje ne razaznaje zlo od zla.
Sad mrakouman i nag
brojim cvjetove Sunčane krune
i od njih spravljam čaj pjesnicima.
Dišem kroz ožiljak i fugu tmine.
Onaj sam koji posljednji večera
beskvasnu nadu za sve vas:
vatra je na ovim rukama već gorjela.
Zadjenuo sam smrt o grkljan.
U mojim crijevima više ne sviće.
Ne gledajte u mene.
Kažem vam:
Ja sam svjetionik slijepcima.
Kad razidam svoje bedeme
u budnost crnoga spavača,
obezglavljena krv na polju postanka
tražit će svoje meso.
Ožiljcima i fugama tmine
gori moje marijansko djetinjstvo.
Ne sjećam se kako sam zvao kišu.
Tek kažem vam:
Rat je,
cvat crnoga spavača.
Proljetni doručak
Gle, u travi maslačak
na stapkici oblačak.
Zanjihao ga zračak
i osta od njeg’ tračak… (više…)
Brigomora
Ogledalo duše zrcali glave
Crnih šafrana
Ispred majčine kuće
Crna se ptica glasa
U krošnji neotvorenih cvjetova
Stare akacije
Rojem leptiri odletješe
U nedokučive visine
Očito s razlogom
Promjenit će se boje
Tek čujnom
javkom s istoka
ali sasvim dovoljnom
za moje srce
