Trešnjin cvijet
Otvara se cvijet
Lat po lat
Sav bijel gleda svijet
Čudan svat
&
A toliko je boja
Da nema im broja
On je bijelu samo htio
I sav se zabijelio
&
Kad proljeće rano prođe
I toplije vrijeme dođe
Bijele boje će nestati
Slatki plod će cvijet nam dati
Miljenka Koštro “Cipele” – izbor iz Diskursa

Dvije cipele, sestre blizanke, desna i lijeva, razgovaraju o svom životu. Nekad su bile lijepe i nove i vjerno služile svom gospodaru iako on često nije bio zadovoljan njima. Gazile su po lijepim tepisima, boravile na jahtama, u luksuznim hotelima, vozile se u skupim autima… (više…)
Zagrli me -gazela
Budi uz mene noćas, zagrli me.
Ne ostavljaj me budnu, zagrli me.
+
Noćas sam tako krhka
Poput staklene kuglice, zagrli me.
Poput staklene kuglice, zagrli me.
+
Zvijezde su mi daleko
A strah mi san rastjeruje, zagrli me.
A strah mi san rastjeruje, zagrli me.
+
Budi tiho, ništa ne govori
Jer noć priča svoju priču, zagrli me.
Jer noć priča svoju priču, zagrli me.
+
Slušaj, tišina noćas proziva gradom
Glasno plačući, zagrli me.
Glasno plačući, zagrli me.
+
Proziva li i nas?
Ne dopusti da nas zarobi, zagrli me.
Ne dopusti da nas zarobi, zagrli me.
Licem prema suncu
Pitam se koja je to drska misao
bila pokretač lavine emocija
koja se čudom pretvara u riječ
a riječi
u pjesmu
i sve biva oživljeno
kad bi ispjevano
spretno više ili manje
zapretano biva otkriveno
a nemoć kojom se ljutim
iznutra jenjava
dok jedna starica
okrenuta licem prema suncu
raspliće kosu

