Ova stara grana nikako neće
Ako se mene pita postati smeće
A ni ovo cvijeće, što mirisa nema
I njemu se bolja budućnost sprema
Nisam baš jako spretne ruke
Malo ljepila i malo muke
Izgubih samo popodne cijelo
Ali sam napravila svoje djelo
Samo da se grana spasi
Neka sada moj dom krasi
Jer ona je mene darivala
Sa nje sam slatke šljive brala .
Možda nehotice zalutam
Noćas u tvoje snove
Dopusti mi da na tren zastanem
Da te zaglim
Šapnem one riječi
Koje sam se bojala izgovoriti
U neko drugo vrijeme
Kada su snovi prekratki bili
A noći ispunjene nama
Dopusti mi da se privijem
Uz tebe
Jer zima je stigla
I snijeg je zameo prošlost
Ostavio samo crni trag samoće
Ako ti noćas zalutam u san
Budi tiho, ne govori
Jer smo se i u tišini rastali
Nijemi pogledi
Uzdrhtale usne
Stotinu suza u očima
A niti jedna riječ
Samo kraj
I sjene dva bića
U sumraku jednog proljeća
Što odlaze stazama tuge
Sve nebeske stolice tvoje su
Iz neke od njih dok pomičeš prste
Igrajući igru pantomime s oblacima
slutim pitanje koje oblikuju tvoje misli
dok nepomična stojim na mjestu
koje zahtijeva tišinu
razaznajem pitanje hoćeš li znati i moći
plakati suhim suzama I skriti svoju bol
licem prema tebi
tražim pročitaj me
olakšaj mi
čekati ću
Noć se ukopava ispod granja
Jabuke na stolu trule u pozdrav
Pored prozora enciklopedija sobne tišine
I čaša vode žedna nas
Bojim se
Mesec je biljka noćas
Zgužvana suknja od soli
Do ponoći progutaće celo juče
A juče
Juče sam je ljubio
Poslednji put
MARIJA JURAČIĆ "MUTNO MORE" ROMAN - REDAK
MARIJA JURAČIĆ " ZONA" ROMAN - REDAK
MARIJA JURAČIĆ "DRONOVI, FUREŠTI, UBOJSTVO" REDAK
MARIJA JURAČIĆ "NEVINOST" ROMAN - REDAK
M. JURAČIĆ "BLAGA OPOZICIJA" KOMEDIJE- SHURA PUBLIKACIJE
