Bole me ramena
Mali ugao na crno belim slikama
Bole me ruke od gline
Svaka nedelja u septembru
Bole me gradovi
Svaki hlorofil brezina lista
Bole me velika slova
I mali pepeo u pepeljarama
Boli me tuga celog svemira
I jedna ulica bez imena
U grudima
U grudima
Ti bi da si kiša
Da dotakneš onog koga voliš
Onako nežno da mu se ušiješ pod kožu
I ćutiš
Ti bi da si novembar
Da hraniš ptice tišinom muzeja
Najlepšeg dela sebe
Dok sazvežđe ćuti
Ti bi da si leptir u grlu
Goleme pozornice
Koja se oseti samo prstima
Kad srca ćute
Ti bi da si reč
Nemirna reč što proleća budi
U buketu suhog cveća
Što ćuti
Ti bi da si slučajna pesma
U kojoj te spominje onaj koga voliš
Onako kradom do zaborava
Dok ćuti
Ti bi da si …
Eh,
Nije sve u krugovima koji nastaju oko kapi kiše
Nije
Osupnuta samom sobom
Koračam usprkos snažnom vjetru
Što bjesomučno mi udara u prsa
Dah mi zaustavlja
Korak po korak
Vječita borba
Ja i vjetar
Jer život je poput vjetra
I nije tihi maestral
Niti lahor što miluje nježno
Poželim ponekada
Razapeti jedro
Uhvatiti vjetar i zaploviti mirnim vodama
Poželim zapisati note njegove arije
Dok u krošnjama pjeva
Poželim se oduprijeti
Pobijediti zauvijek
Tu buru u meni
Stopiti se s lahorom i poletjeti u smiraj.
MARIJA JURAČIĆ "MUTNO MORE" ROMAN - REDAK
MARIJA JURAČIĆ " ZONA" ROMAN - REDAK
