U našem gradu, kraj svjetiljke stare,
Danas sam te sasvim slučajno srela.
Zazvati te tiho, dodirnuti rame,
Mahnuti ti rukom,samo to sam htjela.

Ali usne dršću, glasa ne daju,
Oči tvoj korak niz ulicu prate,
Ruke kao olovo, uz tijelo ostaju,
Ne žele opet staru bol da vrate.

Dok dvije suze klize mi niz lice
U duši pitanje i dalje stoji: 
Tvoj lik se gubi, svjetiljka se pali,
A ja pitam : “Zašto,zašto prokletniče ?”

slobodni.net

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

expres.hr

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

U vreloj ljetnjoj noći
hodam baščaršijskom kaldrmom
zastajkujući pored ćepenaka
sa kojih su kiše saprale
i vjetrovi odnijeli
tragove prošlih ljubavi
Sa nekim osjećajem daljine
skupljam komadiće sjećanja
na jednu mirnu ulicu
i jedno dvorište
puno neba i ptica
u koje sam bježao
kad me tuga pronađe
U mojim očima
koje su ponekad zelene
ogledaju se
puste i daleke ravnice
iz kojih stiže proljeće
i rastu bijeli cvjetovi
Možda i ja tamo nekad stignem
da otkrijem skriveni biljeg
izgubljen u vremenu
odsanjam pjesmu
zatvorim oči
i sjetim se mjesta
na kojima sam svirao prije

Pročitaj cijelu poeziju

vedra ljetna noć

mjesec posipa srebro

krošnjama stabla

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju