Na ramenu mi sjedi ljeto kao šareni papagaj. Bijela haljina s leđnim dekolteom raskriva mi zagorjelu kožu zavodeći sve što ostaje iza mene. Gode ti prehodani koraci koji usmjeravaju sljedeće ka istoj poziciji sigurnosti i skoro voljenosti. Sviđa mi se ta prozaičnost koja postoji u očima. Ne dopušta konkretan zaplet koji ište rasplet. Sve traje i dobro je. U očima i inače.
Nenadano me zbuni zakašnjeli uzdah. Nisam sasvim sigurna da li se je u meni odronio komadić sna, ili mi se to samo učinilo, ili možda … nije sve u izravnanom hrbatu, uvučenom stomaku i štiklama …
Možda bih ipak skrenula u kakvu beznačajnu uličicu, pa bosonoga popila kapučino. Tamo mogu na vrućim mjehurićima upjenjenog mlijeka malom žličicom ispisati svoje inicijale. Kao da se žmureći potpisujem na oblake koji su bajkoviti inače ne bi stali u šalicu. Tako nešto. Lagano i lepršavo.
Zavirujem u uličice, ali svaka je čudna. Svaka stiješnjena, a opet svaka puna glasova koji se njišu poput svježeg rublja koje ležerno visi na konopcima rastegnutim od prozora do prozora. Te male bliskosti kao da su stvarne. One koje raskrivaju i vežu. Čovjeka s čovjekom.
Ali ipak, štipalice mi se ne čine dovoljno poetične za sadržaj koji bi nešto značio. U svojoj običnosti zapravo me zbunjuju više negoli tek slućen odron sna zbog kojeg sam pomislila na uličice i bose noge.
Zato kapučino popijem, kao obično, u gradskoj kavani s hladnim mlijekom pazeći na pozu i mirnost stopala. Šarena ptičurina zadovoljno škilji u širinu brisanog prostora, pa okrećem glavu, tek toliko da tvrdih usnica dotaknem njene kandže zarivene nevidno, a duboko u moje rame, te u blagodati žege živim svoje papagajevo ljeto.

Popodnevni mir
bubamara na drači
bulji u prazno

Pročitaj cijelu poeziju

Nemojte biti kao učenici koji knjigu mjere obimom stranica. Ova knjiga je sa svojih 654 stranica zaista obimna  i ne bismo očekivali da je autoričin  prvijenac. Možda bi knjiga mogla biti nešto kraća, možda je autorica mogla izbjeći dupliranje opisa događaja, ali činjenica da je na romanu radila punih 10 godina, da je mnogo putovala i proučavala staru književnu i povijesnu građu, garantira da će i naše putovanje s njom biti zanimljivo. Fabula romana dotiče  i neke naše gradove; Dubrovnik, Split, Zagreb,  zatim Ljubljanu, ali radnju najviše zadržava u Rumunjskoj i Bugarskoj. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Izdavač knjige “REDAK” nas je obavijestio da su dvije knjige poslane naručiteljima s greškom pa moli da se kupci tih knjiga jave radi zamjene istih.

Pročitaj cijelu poeziju

Postoji gora jedna (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

NATJEČAJ ZA ANTOLOGIJU „KONAK U KONAČIŠTU“-digitalno izdanje

Pročitaj cijelu poeziju

http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=190719

 Marija Juračić
Danas smo moja kći i ja malo zakasnile na ručak želeći odgoditi neminovno. Kuhao ga je moj zet, jer on uživa u pripremanju i kuhanju brudeta. Nije bio zadovoljan našim kašnjenjem, a ja nemam srca reći mu da mi se njegov brudet ne sviđa.

Ima previše sastojaka koji me podsjećaju na našu političku scenu, a kad već skupo plaća tu silnu ribu i plodove mora, mogao bi bar napraviti bolji izbor. Ugledati se na naš puk, koji već tradicionalno zna koga izabrati.

Ima u tom brudetu svega: ljigavih priljepaka, koji snagom novog vala brzo promijene svoje stanište, proždrljivih škarpina koje stalno nešto trpaju u usta, nekoliko komada Velikih Bijelih, dominantnih komada, kojima moj zet dodaje i njihove pratioce, one male ribice koje im čiste tijelo i zube. Nađe se tu i poneka sipa, koja povremeno izbaci crnilo u okoliš pa se izgubi iz fokusa javnosti da bi se nakon nekog vremena pojavila na drugom mjestu.

Zet u brudet obavezno ubaci i komad ugora, one zmijolike ribe s puno drača za koju su stari Dalmatinci tvrdili da čisti gusterne, ali ugor to radi tek kada vonj smeća dođe do njegovog finog nosa, kada mu se ugrozi vlastiti opstanak.

Ne, nikako mi se ne sviđa taj zetov brudet. Samo čekam da jednom nađem u njemu i one otrovne ribe napuhače koje moraš dugo peći na tihoj vatri, a opet nisi siguran, jesu li ispustile sav otrov, jači od cijanida.

Sve u svemu, voljela bih preskočiti ovaj zetov objed, ali zbog mira u kući, prevrćem po pijatu  i tražim nešto što bi se moglo lakše provariti.

Pročitaj cijelu poeziju