Urasta jeza
proročki u kamen
zvonik tvoje krvi,
kada djecu pokopamo, spavamo sjedeći.
Cijelu noć se opijamo
dahom punimo vrčeve
netko nepozvan ih prazni,
koža nam tvrda
ne vidim-
zmiju sam probudio
pa osjećam otrov njezine požude.
U naborima zida
raspadnuti trup
pogledajte: stražari pred kulom;
ni živ, ni mrtav, ništa u krugu,
a tamo izvan, srce.
Mi se ne ponavljamo,
nijemi,
ono čemu težimo gasi žeđ smrti
pamtim kako smo oko pretvorili u riječ
vlažnu kao suza na hladnom licu savjesti. (više…)
Komora
Uspomene
Odletješe godine
Poput bijelih galebova
Iznad tirkiznog mora
S posljednjim vlakom
Otišlo je djetinjstvo
Zapakovano u smeđe kovčege
Samo su uspomene
Još zavezane za bitvu
I čekaju dječaka crne kose
Da sjedne na nju i dočeka brod
Što se na obzoru pojavljuje
S:K:M: 20.05. 2019.
