Izlazak sunca

S praznim kovčezima

Novi početak

Pročitaj cijelu poeziju

Tumarah kroz život k’o slijepac bez vida,
ne znadoh za svjetlost, samo za tamu,
tumarah bez izlaza tražeći ljubav
i uvijek naiđoh na sebe samu…
.

Prošle su godine ni malo lijepe,
život me vodio kroz ulice slijepe,
ponekad proviri svjetlosti malo,
al’ dovoljno nije da bi zas’jalo.

                       .

Gazim kroz život kao gazela,
mnogo toga bih još napraviti htjela,
želje su negdje u dubini duše,
s njima se živi s njima se mre
i ako bole i ako guše.

Pročitaj cijelu poeziju

Što skrivaš, ženo,
iza tog osmijeha
koji krasi tvoje lice
poput najljepše maske
sjajnim perlama optočene?

Što skrivaju te beskrajne dubine
očiju tvojih?

Bol ti je na duši oslikana freska.
Ti skrivaš sebe u sebi
zatvaraš se u katakombe duše
ne dajući boli da se oglasi, da zavapi…

Ti skrivaš nemoć preplašene srne u zamku uhvačene
iluzijom vučice.

Borba je u tebi vječna;
pjesme u tebi plaču
osmijeh je čaša užeglog vina.

Lažni privid zavarava
i ti to znaš…
Postala si glumica na sceni života.
Drama je ispisana odavno.
Scenarij je netko napisao za tebe,
a ti si ga prihvatila.

Glumiš… Glumiš, ženo, pogrešnu ulogu!

Suzana Marić 2.7.2024.

Pročitaj cijelu poeziju

Visoki prag

tolerancije
na svu bol.
.
Vrhunska
izdržljivost.
.
Mentalna
predanost.
.
Intenzitet
osjećaja.
.
Odbijanje
entiteta. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Uvijek si nekako tih u tim danima ljetne žege

vadiš početke nas

i slažeš slike poput brodovlja

raspoređenog u luci.

Ljubav crtaš slikama prvih dodira

u ljeskajućim tišinama obala

gdje zauvijek ostao je

titravi odbljesak naših sjena

zagrljenih morem

                 .

Tvoje nenajavljene morske

sjete

sve više prizivaju strahove uma zbog onog

što neminovno dolazi.

Tiho pitam: što će biti kada ljubav, naša skupnost

ostane samo trag u očima onog koji ostaje,

kako vratiti slike prošlosti oka, bez da vidiš onog drugog pored,

bez da čuješ glas ili u šutnji, samo pomakneš i dotakneš

ruku – ovako toplu, kao ja sada?

Ulovih tvoj pogled

čudnog nespokoja.

Da li su to zasuzile i tvoje

oči prije nego si ušutio,

bez odgovora?

Pročitaj cijelu poeziju

Slava drevnoga grada za svetlost uživanja,

biti ponovo rođen s prohladnim blistanjima,

pri gorčini poraza kod misli kolebanja,

sa dodirima uma pohod ka glasovima.

                          .

Uz jednostavan sonet sva naša sanjarenja,

kao vreme tajanstven pogled bačen u ništa,

u oklopu od reči večernja uzbuđenja,

pri divotnom pejzažu k’o Baltusova bašta.

                                 .

Sred stratokumulusa prepuno svetlucanja,

gavrani kada sleću na porugu genima,

pevajuća utroba kod tajnog događanja,

kontinuum rasuti sa grubim impulsima.

                     .

Predlozi za epitaf kod berača banana,

duž zatamnjenih brda okrepljenje divljine,

u vrtlogu privida prizor levijatana,

svetlucava dubina nepomične planine.

                          .

Stideti se pesama život u sadašnjosti,

spram nekog tamnog htenja prerušeni mostovi,

pred mitološkom slikom uspinjanje stvarnosti,

igra misli sa zvezdom dok uspavljuju snovi.

                               .

Prašnjave interzone prostora zagušljivost,

zov tečnog ogledala površine jezera,

paradoks prepoznati za uskraćenu blagost,

svemir kad se zavrti daleko od kvazara.

Pročitaj cijelu poeziju