Milan Janković “Moj bezdanu samoće”
Ne nastojim skupljati
lišće vjetrovitih dana.
Život je više
od brojanja grana,
golih, naspram neba.
Ne postoji dešifriranje
značenja tišine.
Sva kazivanja se nalaze
u tome gdje osjećaji leže.
I prečesto leže iza maski
koje smo sami napravili…
Umjetnost je naučiti,
osjetiti istinu iza laži. (više…)
Sonja Kokotović “Neprilagođena”
Neshvatljiva,
prisutna, a daleka
.
Jesam, a nisam,
ovdje, a tamo
.
Milje me dijele od nekih
za me, duša dalekih,
različita
po boji i teksturi skupljenih
zrnaca soli,
rijetko kompatibilna.
.
Ne čudi,
neminovni su sudari već
pri prvom izričaju.
.
Odbojna mi ta ušećerena vodica
kojom ispiru usta
a zaboravljaju ruke
od krvi
.
Smiješe se iz oaze ružičnjaka
dok im unutrašnjost tamna i prazna
kao očne duplje onih kojima se hrane,
nudeći ruku spasa.
.
Znam ih. Poznajem dobro
njihove mijene šećerom obavijene
a u stvarnosti -hijene
.
Photo: Tasha Koleso/Photographize
Suzana Marić “ON”
Udahnuo joj je jutro na kapke snene,
paučinasti vizir optočen rosom.
Zrakom joj sunca zacaklio zjene,
vjetar zarobio raspuštenom kosom.
.
Udahnuo joj je na obraze dan,
na grudi joj stavio buket jorgovana.
Poljupcem joj je raspršio san
darujući joj rađanje novog dana.
.
Udahnuo je njenim usnama pjesmu-
tihu melodiju koja iz srca stiže.
Otvorio duši ljubavi česmu.
Privio ju na grudi čvrsto, još bliže.
.
Udahnuo je život njenom životu
posuo njene staze poljskim cvijećem
zamijenio zimu, darovo ljepotu-
novo buđenje sa jednim proljećem.
.
SUZANA MARIĆ
4.7.2024
Milan Janković “Prvi poljubac”
Najistinitiji rosni sjaj,
cvjetni grč, il’ vapaj,
mili navlažene latice,
odvojeno svjetlucave,
koji će uskoro rasplamsati
i pupoljak čuda preplaviti
u kupanje prožimanja,
briljantno živopisnih valova.
,
I takvim dodirom,
namirisan nebom,
cvjeta bit će procvat,
lagan, čudnovat,
tako bolne dekadanse,
iz koje vrednotom,
angažirat će se
svom svojom ljepotom,
,
prvi poljubac…
