Dok kišne kapi ritmično dobuju
Neku nebesku melodiju
I trudni oblaci zapinju
O vrhove drveća
Svojim ogromnim, sivim tijelom (više…)
Dok kišne kapi ritmično dobuju
Neku nebesku melodiju
I trudni oblaci zapinju
O vrhove drveća
Svojim ogromnim, sivim tijelom (više…)
Sakupljam ih po kazamatima,
tundrama i pod vijavicama.
Njihove kazne ni vremenu
nisu izdržive:
raskomadani, uspavani
i oživljeni više od bezbroj puta.
Ovijaju se oko mojih prstiju
koji su nekada od njih rezbarili
cvjetove, strahove i zla vremena.
Stežu i cvile pod noktima,
dok ja, ozarena i strahopoštovana,
uranjam ruke u krematorij snova.
Idemo, nešto veselo
Jadanje mi je prisjelo
Samo tuga, samo jadi
Pa čovjeku to dosadi
Budimo svi dobre volje
Jer nam neće biti bolje
Okanimo se brige,tuge
Mislimo na stvari druge (više…)