Zlatousti

Ti izgovaraš zvijezde

u modrim plimama napaćenih ružmarina.

Od svoje prve noći izuzimaš se iz sna

i predvodiš ukope

zlosretnih sijača tuga i krotitelja krvi

koji su oživjeli bez pristanka tvog zlatopisa.

Oprost nestajanja zadobiva se 

samo plačom pred uzglavljem neba.

Nisi ti ni prorok niti pomazanik zlata.

Mimohodi usahlog cvijeća

veličaju te zvjezdanim ušćima,

jedino u kojima nisi prevara jutru.

Zlatousti, tebe nitko nije izgovorio

kao naš prolog među povojima zla.

Pročitaj cijelu poeziju

Noć kada je umirala nada

Pročitaj cijelu poeziju

haiku 84

barka na moru
vojska oblaka plete
mrežu od soli

Pročitaj cijelu poeziju

Ne zamjeri

Mirovat ću kraj tebe ne zamjeri mi

što prisvajam trećinu tvoje postelje

okrenuta na lijevo ne mogu protiv navike

tonem u san čudesno laka sigurna

tvoja je toplina sve

baš sve što mi treba

Pročitaj cijelu poeziju

Tulipan i čovjek

Tulipan
u malenoj vazi
sniva polje
i modro nebo.
Čovjek
u malenom svijetu
sniva svemir
i daleke galaksije.

Iz ciklusa Manifest

Pročitaj cijelu poeziju

Love is New Everyday

Ne znam tačno kada sam
napisao ovu pjesmu
Možda za kafanskim stolom
gledajući nebo, slušajući kišu
Ti si jedan detalj u njoj… (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts