između dvije obale most od jarbola pogledom prelazim sa sjenama plavim posustao dan dozrijeva tek iznenadni zalet galeba promijeni sliku premazima bijelim zaleprša duša u dubinu u visinu
Galeb i ja
Ne mrijem ja danas
Ne mrijem ja danas
kako samota bi htjela,
jerbo jesam ja
dva suprotiva dijela,
štono srču žile
trudnijeh života
i greznu
sred uštapa grjehota.
Ne mrijem ja danas
zarad strahotne mi kobi
i zalud vrijeme
crninom sebe gozbi.
Kano ptiče gladno
ištem ja slobode,
od svijeh muka
koje mene rode.
Ne mrijem ja danas.
Niti smrti ja sam glad.
Svako zrno ovog svijeta
svagdašnji moj je had.
Dok svjetlo pratiš
Za vrijeme dok hodajući
pratiš svjetlo
Dobro je dobro
Jer tada
smiješ plakati
smiješ snatriti
nebranjeno zbrajati
jeseni i zime
svodeći račun
sama sa sobom
Lakše je priznati
Dobar je bio
Dobar je bio život do sada
