MALO SUNCE (zakačila sam se za tu misao progutala je kao neoguljenu naranču) egzotična ušla sam u sobu dan je bio topao i sparan s lica zemlje se cijedio znoj dok sam otvarala prozore proljeće je pjevalo u punini vremena bubrila je misao bježala pa se opet vraćala svijet je poskakivao kao ping pong loptica što će mi sve znanje o bijelim pahuljama lede se po putevima i označavaju počinak radije ću se vratiti naranči držim je u ruci kao malo Sunce koje je tek počelo sjajiti i kojemu sam podarila sebe
Malo sunce
Svemirske krčme
Vi, koji prisežete
na mjesečeve mijene
i ukazujete svoja lica
sred svemirskih krčmi,
vi, što se najavljujete
kao evanđelje čovjeku
gladnom vlastita doma
i mira bez pogroma,
vi, čije kraljevstvo
zemno i podzemno
iz blata i od gnjile bubri,
vi, koji kano i ja,
jeste tek sebri i žalni ljudi,
vi ljubite čovjeka
ljubavi kljastom.
U hodu svome
oštroperom nebo porite
i vojštite za crvljive strvi.
Zaboraviste
u suluđu svome,
čovjek je stvaranje
iz duha i od krvi.
Tu negdje između praznina je
Sinoć sam izgubila stih
ja nesmotrena
zapletena u rukave kućne haljine
trebam te slušaj me
kvragu i ja
nikad nisam voljela to
trebam te
prokazah potrebu
otkrivajući tajnu
u savršeno nesavršenom miru
stoji nedovršeno
a između mene i stiha
Tu negdje praznina je
julija