Moja kći je moja zemlja.

I Zlarin je moja zemlja.

Moja zemlja je

i moj mrtvi prijatelj.

Krici studenoga na Ovčari

moja su zemlja.

I sva krv ravnice.

Moja zemlja leži

u šutljivim jamama

prepunim istine o njoj.

Ona miriše

među modrim perunikama

Velebita.

…

Od sviju i od svega,

moja zemlja

najviše je moja zemlja.

Njen miris i njen jad.

I ja kad budem zemlja

bit ću svoja zemlja

i moja zemlja bit će ja.

~Damiru Tomljanoviću – Gavranu~

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ljetu je kraj
ulični svirači pakuju kofere
i odlaze u toplije krajeve
ostavljajući nas da razmišljamo
o vremenima
kada se nismo plašili
samoće ni bola
Oni nisu samo zabavljači
koji žele da nam pomognu
da dosanjamo svoje snove
Oni su nešto više od
čarobnjaka iz tajnih vrtova
izgubljenih u svijetu ljudi
Vidim ih, ponekad,
kako prolaze ispod duge
i nestaju iza purpurne zavjese
bježeći od ovog
dosadnog i umirućeg svijeta
Njihove pjesme,
ostavljene izvan prošlosti,
vraćaju nam tople uspomene
da nas griju u noćima
kada nas zaborave
oni koje volimo

Pročitaj cijelu poeziju

magicus.info

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju