nezavisne.com
na modrom platnu
nebeski slikar slika
čarobnim kistom
Zastrašene tjeskobom
namisli mi bježe
s uma
svemirom poprijeko
ukrštajući se
s tvojima
prazno bez njih
žari
tinja
pa se stiša
i umiri
kako bi se javilo
nečim tajnim
novim
Nestaješ
Sa zorom ranom
U tihom zagrljaju magle
Što teške skute vuče
Rosnom travom
Nestaješ
Sa prvom zrakom Sunca
Što cvrkut u krošnjama
Starih hrastova budi
Zrakom, što mi se kradom
Kroz prozor uvlači
Nježno mi lice miluje
Dok ti nestaješ
Iz mog sna

U osvit današnjeg
netko mi je
bezglasnim
najavljivao
tvoju rijec;
onu što su ti je dali
kako bi skrila misao