Miruj, tugo, pakleni porode
Što mi na grudima spavaš
Snagu mi halapljivo sišeš
Iako te hranim suzama slanim (više…)
Miruj, tugo
Bijela kuća
Mudrovala je uvijek
govorila bi o njoj mlađa sestra
opravdavajući svoj nerazum
a ona je zabludjelim pogledom
samo ispraćala ptice (više…)
Izgubljeni pjesnik
U svijetu raskošnih maski i laži
Teturam pozornicom ovoga planeta
Pobjeći želim, a gravitacija smeta
Jesam li mašta samo mi kaži?
Ni zavjesu nema tko da spusti
Dok svjetlost tvoja moja dva lica grije
Sklupčan sam u malome kvantu energije
Otključaj sne i u njih me pusti.
U dimenzije svijeta nepoznatog meni
Uči ću ponizno dušom potpuno čistom
Sa olovkom u ruci i jednim bijelim listom
Jesam li mašta koja piše jednoj sjeni?
Kako se ukazuje sreća
Nemjerljivo široko
nepojmljivo duboko
neobično toplo
grlim svijet očima
otimam sitnice
vremenu i prostoru
tada bivam slijepa
bivam gluha
kako bih preostalim čulima
osjetila
kako se ukazuje sreća
Za dva života sam te voleo
Posle ljubavi
Kišni cvet
U samo jednoj boji ćuti
Na stolu jabuka
Zaleđena od tišine
Od reči koje nedostaju
Pobegneš u drugu sobu
Još gore
Prašina čuva otiske
Verno
Za bolje dane
Za bolje ljude
Posle nas
Mrvim jezik disanjem
Da ne izgovorim jedno ime
Ne mora svako da zna
Da čuje
Mnogo je i to što duša moja zna
Za dva života sam te voleo
Samo za dva
