Druga mladost za natječaj
Vraćam se
usamljenim putevima, kroz mrak i hladnoću
na mjesto
gdje si plesala sa mnom,
mirišući na divlji zumbul,
u haljini od svjetla
između zemlje i neba
moja usamljena zvijezdo
Dodirne me ponekad
ta neodsvirana muzika
i želim vjerovati
da si se oslobodila nemirnih misli
i da izgledaš sretno
Svih ovih godina
moga izgnastva iz tvoje ljubavi
nisam mogu da ne zažalim
za tvojim dodirima
Ima stvari koje nikad nećemo razumjeti
i bićemo iznenađeni, kad se dese,
kao ova druga mladost,
koja, između dvije tuge,
donosi mirise juga i jednog izgubljenog svijeta
I ja umjesto da objašnjavam stvari
ponovo otvaram, teška vrata
svoga srca koje drhti kao list gorske breze
i pali se lako kao stari papir
na kome piše tvoje ime
Nacrtaj, noćas, mjesec iznad kreveta
ostavi vrata otvorena
pusti me da uđem
u tvoju sobu
i pogledam kroz prozor
okrenut daljinama
budi tren u mojoj vječnosti
Jer znam
Ljubav moja si ti
Nikada bez tebe – za Natječaj
Poznajem tvoj korak i znam kamo hodiš dok slušaš tišinu ponoći…
Čujem tvoje jecaje u snu, molim i dozivam jutro
neka uđe u naš dom, dobro došlo je…
Kradem tišini komadić srca i pitam je
„ kako bol nositi, kad je ne poznajem…“,
a kad bih mogla… nikad bez tebe ne bih
poželjela želju i da ostane neispunjena,
a želim
da si pored mene uvijek dok snivam,
u mojim mislima na jastuku toplom…
da si pored mene dok dišem, želja mi je…
Kad bih mogla postati drhtaj zvijezde,
otela bih te svakom slovu izgovorene riječi,
maštala o danima, godinama,
trenucima sakrivenim u pismima i
sjećanju koje čuva istinu u srcu…
Nikad bez tebe poželjeti želju,
da te dotaknem i zauvijek pamtim …
Nikada…
Reci mi… ti znaš, osjećaš…
kako dalje živjeti kad prođem uz borik,
ukradem miris mora i iglicu bora za sreću,
a sreća me napusti…
Kako i kome da kažem
„ostajem do podne u gradu, a poslije se vidimo…“,
kako da napišem poruku i ostavim je na frižideru
kad bih sva slova polomila preko otkucaja svoga srca koje živi samo za tebe,
kako lagati sebi, kad bol me uvijek pronađe,
a ja je prepoznati ne mogu…
Tvoj posljednji udisaj želim biti,
jer nikada bez mene koraka nećeš učiniti…
nikada bez tebe neću živjeti i disati…
Nikada bez tebe…
Mirjana Pejak
