S rubova svijeta sunovraćuju se
spori morom izmoreni
a da je ostaviti dušu ispod kamena
na sigurnom za kratko
dok udisaj novi nađu i otkoračati bezdušan
možda bi manje boljeli ugrizi sitih
možda bi se manje sjetni vraćali
u ulicu Amos
i čekali oblake presretače
novim se smijehom smijali
sumnjam dok za njih podižem kamen
da se zmije ne uvuku

Pročitaj cijelu poeziju

Ne odlazi iz ove pjesme
ostani
da zajedno krademo riječi
iz neke daleke basne
U noći punog mjeseca
da lutamo
niz ulice puste i vlažne
tražeći klovna modrozelenih očiju
koji sakriven ispod šešira od slame
skuplja mrvice tuđeg bola
svojim sanjivim rukama
Možda zvijezde večeras
otkriju neku tajnu
jer uvijek postoje dobre i loše priče
i nemoj da se bojiš
pijanog svirača
sa cvijetom u reveru
koga znaju sve ptice
Ostani
da dočekamo proljeće
sami na starom skveru
decembar je
i znam da ništa ne razumiješ
ali volim te

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

U noći obasjanoj hladnim zrakama leptirastih sunašaca,

u plavom mraku, u perinama nježna srdašca,

kao okupan čarolijom božanske puti

budim se! u crnoj zjeni sile

koja izljeva ljubav u potocima mrkla mraka,

nekropolom vjeđe u gustoj kao mahovina

i crnoj kao gavranovo krilo kosi  razvratne noćne vile. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Sjećaš li se kišnog proljeća
umotanog maglama
skrivenog ispod snijegova
zaostalih po vrletima
Sjećaš li se sastanka,
u gradskom parku,
kada si me stegla
svojim oštrim očima
obrisala prašinu sa mog srca
i probudila pjesnika u meni
Sjećaš li se večeri
kada smo bili blizu
jedno drugom
i sunca koje je zalazilo
u tišini
Sjećaš li se pjesme:
Moja ljubav ima samo jedno krilo
i ja ne letim, teško mi je
Moja duša ima samo jednu strunu
ti sviraš na njoj
polutonove
Sjećaš li se
proljetnji dan, zimsko veće
svjetlo na usamljenom prozoru
slatka čežnja
i nevidljiva kiša
Sjećaš li se
Ili je to bio samo san

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju