Kad kiša nadjača suze
rasplače tišinu
i poznat postane stranac sebi
koji nikad više neće olistati
na licu nečijem
jer je lišće ostavio samo u tvom zagrljaju
predan
samo tebi.
(u zagrljaju kiša daljina nas samo ima)
Pukotine po telu ostaju izrezbarene
od kišnih dodira
naslaga ljubavi i krivnje
kad samoću zagrli
svako sa svoje strane kreveta
postaje sve previše tiho
prazno
samo nam oči mokrinom
zažubore.
(između nas još nisu svetla upaljena)
julija
Josip Ergovic
katarinab
02/10/2012 at 2:53 pm Permalink
kad samoću zagrli
svako sa svoje strane kreveta
postaje sve previše tiho
prazno
Jaku joj poruku šalješ pjesmom. Pozdrav Mile 🙂
02/10/2012 at 5:16 pm Permalink
samo nam oči mokrinom zažubore. jako lijepa ali tužna pjesma,pozdrav
02/10/2012 at 6:55 pm Permalink
samo nam oči mokrinom
zažubore.
Uzitak je citati tvoje pjesme…
LP
03/10/2012 at 6:55 am Permalink
hvala svima….lep pozdrav….
04/10/2012 at 7:10 am Permalink
Lijepo!
Srdačan pozdrav Mile!