plač tišine

Kad kiša nadjača suze
rasplače tišinu
i poznat postane stranac sebi
koji nikad više neće olistati
na licu nečijem
jer je lišće ostavio samo u tvom zagrljaju
predan
samo tebi.

(u zagrljaju kiša daljina nas samo ima)

Pukotine po telu ostaju izrezbarene
od kišnih dodira
naslaga ljubavi i krivnje
kad samoću zagrli
svako sa svoje strane kreveta
postaje sve previše tiho
prazno
samo nam oči mokrinom
zažubore.

(između nas još nisu svetla upaljena)

5 komentara za "plač tišine"

  1. julija
    02/10/2012 at 2:53 pm Permalink

    kad samoću zagrli
    svako sa svoje strane kreveta
    postaje sve previše tiho
    prazno
    Jaku joj poruku šalješ pjesmom. Pozdrav Mile 🙂

  2. ENEDIEL
    02/10/2012 at 5:16 pm Permalink

    samo nam oči mokrinom zažubore. jako lijepa ali tužna pjesma,pozdrav

  3. Kristian Svalina
    02/10/2012 at 6:55 pm Permalink

    samo nam oči mokrinom
    zažubore.

    Uzitak je citati tvoje pjesme…
    LP

  4. Mile Lisica
    03/10/2012 at 6:55 am Permalink

    hvala svima….lep pozdrav….

  5. marissa
    04/10/2012 at 7:10 am Permalink

    Lijepo!
    Srdačan pozdrav Mile!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.