Živjela je nekako ispod sebe u tihom vremenskomzaleđu
.I zaboravila je pjevati , ona koja je iznad svega voljela pjesmu.
Nastojala je samo da ima sretno vrijeme, a imala je teško
Nije se sjećala trenutka ni mjesta, kada, gdje i tko joj je pokrao riječi
no nikad nije prestala tražiti ih. Snažila se gledajući i prateći rast cvijeća i trava
i slušajući tihi prelet ptica ponad nje. Da osjeti tu potpunu tišinu ,
remetila ju je pokad kad nemoć koprcajući se u njoj .Prihvatila je to kao
neminovnost , još jedan nužan osjećaj u nizu postojanja.
Prošlo je proljeće… ljeto… i jesen u kojoj joj je bilo teško ispraćati latice , stapke, i travke
i biti svjedok njihova umiranja do trenutka kad je sve prekrio plitki naor zemlje .
U dnu vrta tada je zablistala božikovina . Grm zelenožutih listova obrubljenih
bodljama koje su od nasrtaja ljudskih ruku skrivale okrugle bobice .
Procvale su usred zime krvavocrvene i podastrle se vrtlaričinim očima.
iskreći se novim, živim sjajem. Strese se cijelim tijelom i nanovo se zakoprca
ona nemoć u njoj pa se umiri.
Nad njom preleti ptica, uzbiba se zrak pod široko razmaknutim krilima koja
su se snažnije micala no što je uobičajeno. Letom je pisala: Budi strpljiva,
još malo i vratit ću ti riječi.
Netko ih je pronašao i čuvao za tebe .
Sad su zlodusi daleko od crvenog , i od tebe, puno daleko
02/10/2012 at 12:09 pm Permalink
divno ..bez riječi sam
pozdrav :))
02/10/2012 at 12:49 pm Permalink
ispr. vrartit ću
Povezanost žene, prirode i poezije, uska veza koja se zna odvijati bez riječi dok ne sazriju, kao plod, dok ne dođe vrijeme da se pokažu. jako dobro.
Naslov vrtlarica? Pozdrav Boba 🙂
02/10/2012 at 1:48 pm Permalink
Hvala Faiza,
Marija,odgovor na zašto vrtlarica ,napisala sam je “Na suho ” dok sam čupkala travčice baš kao i danas ,s toga sam se i prisjetila te moje pjesme
pozdrav objema
02/10/2012 at 2:50 pm Permalink
Naslov je nadahnut i logičan, ali, ako nije igra riječi(vrt, vara,lica) nije dobro napisan. Ispravila bih ja, ali pade mi na um i ta igra riječi pa nisam sigurna. Lijep pozdrav 🙂
02/10/2012 at 5:23 pm Permalink
Letom je pisala: Budi strpljiva,
još malo i vratit ću ti riječi.
kao da se nazire sretan kraj?, puno pozdrava, sfd
02/10/2012 at 5:48 pm Permalink
Nije se sjećala trenutka ni mjesta, kada, gdje i tko joj je pokrao riječi
no nikad nije prestala tražiti ih. Snažila se gledajući i prateći rast cvijeća i trava
i slušajući tihi prelet ptica ponad nje. Da osjeti tu potpunu tišinu
U ŽIVOTU JE CILJ IZDRŽATI. A TO JE OPET NAJLAKŠE REĆI. LAKŠE JE I BEZ RIJEČI GOVORITI.
MOJE ČESTITKE ZA OVO DJELO, BOBA!
02/10/2012 at 6:33 pm Permalink
Stvarno nadahnuto. Čupkanje travčica izgleda djeluje inspirativno, morat ću jednom isprobati 🙂
Lijep pozdrav!
02/10/2012 at 6:54 pm Permalink
a uzitak citanja, nemam sta drugo reci.
LP
04/10/2012 at 7:14 am Permalink
Predobro, presnažno, prekrasno!
Pozdrav Boba!