Vrtlarica

 

Boba Grljušić
Živjela je nekako ispod sebe  u tihom vremenskom zaleđu.

I zaboravila je pjevati , ona koja je iznad svega voljela pjesmu.

Nastojala je  samo da ima sretno vrijeme,  a imala je teško .

Nije se sjećala trenutka ni mjesta, kada, gdje i tko  joj je pokrao riječi

no nikad nije prestala tražiti ih. Snažila se gledajući i prateći rast cvijeća i trava 

i slušajući tihi prelet ptica ponad nje.  Da osjeti tu potpunu tišinu ,

 remetila ju  je pokad kad  nemoć koprcajući se u njoj .Prihvatila je to kao
neminovnost , još jedan nužan osjećaj u nizu  postojanja.

Prošlo je proljeće… ljeto… i jesen u kojoj joj je bilo teško ispraćati  latice , stapke, i  travke 

i biti svjedok njihova umiranja do trenutka kad je sve prekrio plitki naor zemlje .

U dnu vrta tada je   zablistala  božikovina . Grm zelenožutih listova obrubljenih
bodljama koje su od nasrtaja ljudskih ruku  skrivale okrugle bobice .

Procvale su usred zime krvavocrvene i podastrle se vrtlaričinim očima.

iskreći se novim, živim sjajem. Strese se cijelim tijelom i nanovo se zakoprca

 ona nemoć u njoj pa se umiri.

Nad njom preleti ptica, uzbiba se  zrak pod  široko razmaknutim krilima  koja
su se snažnije  micala no što je uobičajeno. Letom je pisala: Budi strpljiva,
još malo i vratit ću ti riječi.

Netko ih je  pronašao i čuvao za tebe .

Sad su zlodusi  daleko  od  crvenog ,  i od tebe,  puno daleko

9 komentara za "Vrtlarica"

  1. faiza
    02/10/2012 at 12:09 pm Permalink

    divno ..bez riječi sam
    pozdrav :))

  2. Marija
    02/10/2012 at 12:49 pm Permalink

    ispr. vrartit ću
    Povezanost žene, prirode i poezije, uska veza koja se zna odvijati bez riječi dok ne sazriju, kao plod, dok ne dođe vrijeme da se pokažu. jako dobro.
    Naslov vrtlarica? Pozdrav Boba 🙂

  3. boba grljusic
    02/10/2012 at 1:48 pm Permalink

    Hvala Faiza,
    Marija,odgovor na zašto vrtlarica ,napisala sam je “Na suho ” dok sam čupkala travčice baš kao i danas ,s toga sam se i prisjetila te moje pjesme
    pozdrav objema

  4. julija
    02/10/2012 at 2:50 pm Permalink

    Naslov je nadahnut i logičan, ali, ako nije igra riječi(vrt, vara,lica) nije dobro napisan. Ispravila bih ja, ali pade mi na um i ta igra riječi pa nisam sigurna. Lijep pozdrav 🙂

  5. songfordead
    02/10/2012 at 5:23 pm Permalink

    Letom je pisala: Budi strpljiva,
    još malo i vratit ću ti riječi.
    kao da se nazire sretan kraj?, puno pozdrava, sfd

  6. mirko
    02/10/2012 at 5:48 pm Permalink

    Nije se sjećala trenutka ni mjesta, kada, gdje i tko joj je pokrao riječi

    no nikad nije prestala tražiti ih. Snažila se gledajući i prateći rast cvijeća i trava

    i slušajući tihi prelet ptica ponad nje. Da osjeti tu potpunu tišinu

    U ŽIVOTU JE CILJ IZDRŽATI. A TO JE OPET NAJLAKŠE REĆI. LAKŠE JE I BEZ RIJEČI GOVORITI.
    MOJE ČESTITKE ZA OVO DJELO, BOBA!

  7. Marko Grubesic
    02/10/2012 at 6:33 pm Permalink

    Stvarno nadahnuto. Čupkanje travčica izgleda djeluje inspirativno, morat ću jednom isprobati 🙂
    Lijep pozdrav!

  8. Kristian Svalina
    02/10/2012 at 6:54 pm Permalink

    a uzitak citanja, nemam sta drugo reci.
    LP

  9. marissa
    04/10/2012 at 7:14 am Permalink

    Predobro, presnažno, prekrasno!
    Pozdrav Boba!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.