Zima se ne predaje
Magla, smog i crni snijeg
po trotoarima čine uzaludnim
moj pokušaj da, opet, krenem
tragom starih pjesama,
oprezno, kao po oštrici žileta,
do malog dvorišta,
koga ću voljeti
cijelog svog života
Šta se to dogodilo
da više ne prepoznajem
svoje srce,
koje ne uspijevam da umirim
jednostavnim lažima,
kao što si ti nekada
Ne želim da znaš kako sam,
sada kada imaš čovjeka
na koga si čekala
cijelo svoje djetinjstvo
Ako si dovoljno jaka
da se osvrneš
i primiš blagoslove bojažljivih žena,
koje sam tako nemilosrdno odbijao,
počela bi da drhtiš
i bila bi svjedok
da sam jedini
koji nosi okove tvoje ljubavi
ne mareći što je više
ne mogu upotrijebiti ili osjetiti
20/12/2012 at 2:05 pm Permalink
Zima se ne predaje
Kao ni ti Sumiko. Lep pozdrav 🙂
20/12/2012 at 5:22 pm Permalink
Beznadna su ta lutanja tragovima starih pjesama ali šetnja tvojim stihovima je poetski doživljaj.
Pozdrav!
20/12/2012 at 5:44 pm Permalink
stari ne se brijati
žiletom
kada ideš svijetom
“bri” aparatom
uključiš vibrator
i još te masira!
Tehnika je bitna.
20/12/2012 at 6:36 pm Permalink
da sam jedini
koji nosi okove tvoje ljubavi
ne mareći što je više
ne mogu upotrijebiti ili osjetiti
20/12/2012 at 7:41 pm Permalink
i bila bi svjedok
da sam jedini
koji nosi okove tvoje ljubavi
Jako, jako lijepo.Pozdrav.