Po oštrici žileta

Zima se ne predaje

Magla, smog i crni snijeg

po trotoarima čine uzaludnim

moj pokušaj da, opet, krenem

tragom starih pjesama,

oprezno, kao po oštrici žileta,

do malog dvorišta,

koga ću voljeti

cijelog svog života

Šta se to dogodilo

da više ne prepoznajem

svoje srce,

koje ne uspijevam da umirim

jednostavnim lažima,

kao što si ti nekada

Ne želim da znaš kako sam,

sada kada imaš čovjeka

na koga si čekala

cijelo svoje djetinjstvo

Ako si dovoljno jaka

da se osvrneš

i primiš blagoslove bojažljivih žena,

koje sam tako nemilosrdno odbijao,

počela bi da drhtiš

i bila bi svjedok

da sam jedini

koji nosi okove tvoje ljubavi

ne mareći što je više

ne mogu upotrijebiti ili osjetiti


5 komentara za "Po oštrici žileta"

  1. dragica meyer
    20/12/2012 at 2:05 pm Permalink

    Zima se ne predaje

    Kao ni ti Sumiko. Lep pozdrav 🙂

  2. Marko Grubesic
    20/12/2012 at 5:22 pm Permalink

    Beznadna su ta lutanja tragovima starih pjesama ali šetnja tvojim stihovima je poetski doživljaj.
    Pozdrav!

  3. tomislavcroata
    20/12/2012 at 5:44 pm Permalink

    stari ne se brijati
    žiletom
    kada ideš svijetom
    “bri” aparatom
    uključiš vibrator
    i još te masira!
    Tehnika je bitna.

  4. Marija
    20/12/2012 at 6:36 pm Permalink

    da sam jedini
    koji nosi okove tvoje ljubavi
    ne mareći što je više
    ne mogu upotrijebiti ili osjetiti

  5. stefi
    20/12/2012 at 7:41 pm Permalink

    i bila bi svjedok
    da sam jedini
    koji nosi okove tvoje ljubavi
    Jako, jako lijepo.Pozdrav.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.