Prijesna krv

Nisam ja iz prve krvi svijeta,

 

već bogobol što kiši 

u čovječjim kostima

za još jednu transfuziju zla.

                                                                

Na zidinama svemira

razapeta moja svijest

dok anđeo sunce

rubove krvi

vrti pod jezikom

i izgovara patnju.

Ne zaboravljam 

tko je izvadio moje oči

i posadio ih iza zvijezda

(sjeme mu u Sjeni cvate).

Sad mi se u dupljama

mrijesti vrijeme,

bezbožno kopile 

amputiranog spolovila.

 

Moja je mater sedam dana

mjesila samrtni kruh 

od mlijeka 

i od crvenoga pepela,

samo,

samo za mene.

Umrla sam

između 

dva uskrsnuća

dok se u zrcalu 

nedjelja

preobraćala na post.

 

U prijesnoj krvi

voljela me smrt

otkoštena od svijeta

i slatkog pupolja u buđenju.

 

Ako ikad domognem se neba,

voljeti ću vjerna i ja

nju.

2 komentara za "Prijesna krv"

  1. Marija
    Marija
    12/05/2021 at 7:22 am Permalink

    Nema teže ljubavi od te. Da sto godina pišem, nikad se ne bih sjetila sintagme prijesna krv. Ona pripada nekome tko ne okreće glavu od zadnje točke na čovjekovom putu.

  2. branka
    12/05/2021 at 7:45 pm Permalink

    Hvala, Marija!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.