Koračam
otkinut od maštanja
u ogledalu naših susreta
bez naslada
ostajem osušen u dubini
palete potrošenih boja.
Koja stepenica
u vetru
rastvorena žudi
na rubu ispijenog tela
a duša se rastače
ko svetlost reflektora
u kipućoj vodi
a tebe guši moj oblik
oblik
pogrešnog čoveka.
Ostajem u pesku
tvoje pustinje
zauvek.
25/09/2012 at 9:28 am Permalink
odlična pjesma :))
pozdrav
25/09/2012 at 9:55 am Permalink
bravo mile!!
25/09/2012 at 10:29 am Permalink
teško je u pustinji,pozdrav
25/09/2012 at 10:42 am Permalink
ispravi ispienog -ispijenog da Pustinja bude perfektna
pozdrav
25/09/2012 at 11:12 am Permalink
Boba te već ispravila- ispijenog
Pjesma je dobra, dojmljiva. Pozdrav Mile 🙂
25/09/2012 at 6:21 pm Permalink
Vrijedna pjesma, Mile. Pozdrav.
26/09/2012 at 6:25 am Permalink
hvala bobo na ispravci…i hvala svima na iskrenim komentarima….lep pozdrav