Stajala je u nizu među drugima drugačija, nudeći tugu svjetlu bez srama.
A ona se nije dala odvojiti s prstiju koji su se nemoćni grčili
i sve više zaplitali. Tako zapleteni sprečavali su pravilan protok misli
u nazad ka prošlom vremenu koje je dijelila s njim.
Polako se predavala jačem. Dubokom šutnjom primala je to još nešto što
nije imalo ime a obuzimalo je sve više nudeći joj jasnu spoznaju o prolaznom .
Mirila se gubeći, više je nisu slušale .Odvojile su se i poskidale komad po komad zlatnog s tijela
i polagano sve spustile u džepove. Završeci prstiju su drhtajima potvrđivali
njezino jasno : više ih nikad neće vratiti na ista mjesta .
I nije, nije nikad više.
Spoznaja
5 komentara za "Spoznaja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
julija
Suzana Marić
25/09/2012 at 11:10 am Permalink
i polagano sve spustile u džepove. Završeci prstiju su drhtajima potvrđivali…
Istina je, ako se dogodi nestaje zlatnoga praha. Pozdrav Boba 🙂
25/09/2012 at 4:22 pm Permalink
Mi bismo tako htjeli zadržati stvari onakve kakve mislimo da jesu, (ili onakve kakve su nekad bile). I dobro je da postoje ruke koje se mogu odvojiti i umjesto nas učiniti ono što mi nismo kadri.
Jednom sam rekao prijateljici da volim njezine ruke… Zašto?… upitala me je začuđeno… Zato što rastu iz tebe… odgovorih. Ne znam da li me je razumjela, ali sad vidim da sam bio u pravu.
Pozdrav Boba.
25/09/2012 at 5:35 pm Permalink
I nije, nije nikad više.
Dubokom šutnjom primala je to još nešto što nije imalo ime a obuzimalo je sve više nudeći joj jasnu spoznaju o prolaznom .
baš je dobra, puno pozdrava, sfd
25/09/2012 at 6:08 pm Permalink
Pred umjetničkim djelima ne dišem. I ovdje sam zastao.
Hvala TI, Bobo, na ovoj pjesmi. DIVNI SU OVO POKLONI ZA ČITATELJA!!!
25/09/2012 at 7:54 pm Permalink
Oduševljen…Bravo Bobo!
Lijep pozdrav!