Spoznaja

Stajala je u nizu među drugima drugačija, nudeći tugu svjetlu bez srama.
A ona se nije dala odvojiti s prstiju koji su se nemoćni grčili
i sve više zaplitali. Tako zapleteni  sprečavali su pravilan protok misli
u nazad ka  prošlom vremenu koje je dijelila s njim.
Polako se predavala jačem. Dubokom šutnjom primala je to još nešto što
nije imalo ime a obuzimalo je sve više  nudeći joj  jasnu spoznaju o prolaznom .
Mirila se gubeći,   više  je nisu slušale .Odvojile su se i  poskidale komad po komad zlatnog s tijela
i polagano sve spustile u džepove. Završeci prstiju su drhtajima potvrđivali
njezino  jasno : više ih  nikad neće vratiti  na ista mjesta .
I nije, nije nikad više.

5 komentara za "Spoznaja"

  1. Marija
    25/09/2012 at 11:10 am Permalink

    i polagano sve spustile u džepove. Završeci prstiju su drhtajima potvrđivali…
    Istina je, ako se dogodi nestaje zlatnoga praha. Pozdrav Boba 🙂

  2. d.gortan
    25/09/2012 at 4:22 pm Permalink

    Mi bismo tako htjeli zadržati stvari onakve kakve mislimo da jesu, (ili onakve kakve su nekad bile). I dobro je da postoje ruke koje se mogu odvojiti i umjesto nas učiniti ono što mi nismo kadri.
    Jednom sam rekao prijateljici da volim njezine ruke… Zašto?… upitala me je začuđeno… Zato što rastu iz tebe… odgovorih. Ne znam da li me je razumjela, ali sad vidim da sam bio u pravu.
    Pozdrav Boba.

  3. songfordead
    25/09/2012 at 5:35 pm Permalink

    I nije, nije nikad više.

    Dubokom šutnjom primala je to još nešto što nije imalo ime a obuzimalo je sve više nudeći joj jasnu spoznaju o prolaznom .

    baš je dobra, puno pozdrava, sfd

  4. mirko
    25/09/2012 at 6:08 pm Permalink

    Pred umjetničkim djelima ne dišem. I ovdje sam zastao.
    Hvala TI, Bobo, na ovoj pjesmi. DIVNI SU OVO POKLONI ZA ČITATELJA!!!

  5. Marko Grubesic
    25/09/2012 at 7:54 pm Permalink

    Oduševljen…Bravo Bobo!
    Lijep pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.