Davno je mojom plodnom ravnicom
lelujalo poljima zlatno klasje ,
a lugovima zelenim odzvanjala elegija slavuja
dok se šorom razlijegala tamburaška rapsodija.

Davno su mojim mirisnim livadama
jurili galopom gizdavi konji lipicanci,
a visokom šumom stoljetnih hrastova
šuljao se omamljujući miris friškine.

Davno je moje selo slavonsko
odzvanjalo cikom, i iskrenim dječjim smijehom,
i sve mirisalo cvijetom tek procvale lipe
dok je sunce nježno milovalo zrakom.

Danas mojim, proljećem probuđenim sjećanjima
u vrevi grada i užurbanih godina
još šeta zelenilo slavonskih livada,
i odzvanja u ušima pjev ravnice.

Danas još volim sjesti u žito
i šetati šumom nekog drugog drveća,
volim čuti topot konja vranih, razigranih
a miris lipe čuvam osušen, u kutiji uspomena.