Davno je mojom plodnom ravnicom
lelujalo poljima zlatno klasje ,
a lugovima zelenim odzvanjala elegija slavuja
dok se šorom razlijegala tamburaška rapsodija.
Davno su mojim mirisnim livadama
jurili galopom gizdavi konji lipicanci,
a visokom šumom stoljetnih hrastova
šuljao se omamljujući miris friškine.
Davno je moje selo slavonsko
odzvanjalo cikom, i iskrenim dječjim smijehom,
i sve mirisalo cvijetom tek procvale lipe
dok je sunce nježno milovalo zrakom.
Danas mojim, proljećem probuđenim sjećanjima
u vrevi grada i užurbanih godina
još šeta zelenilo slavonskih livada,
i odzvanja u ušima pjev ravnice.
Danas još volim sjesti u žito
i šetati šumom nekog drugog drveća,
volim čuti topot konja vranih, razigranih
a miris lipe čuvam osušen, u kutiji uspomena.
Suzana Marić
Marija
Mihaela
27/03/2012 at 9:13 pm Permalink
Upravo takvu Slavoniju nosim u sebi iz djetinjstva; žute horizonte, lelujave, šumne, konje vrane, zvuk tambure, miris lipa. Pjesma budi lijepa, ugodna sjećanja jednog sretnog razdoblja u životu. Poklanja nam mirise, zvuke, boje jedne divne zemlje. 🙂 🙂
28/03/2012 at 2:49 am Permalink
Danas još volim sjesti u žito
i šetati šumom nekog drugog drveća,
volim čuti topot konja vranih, razigranih
a miris lipe čuvam osušen, u kutiji uspomena.
lijepa pjesma
marija malčice bi se razočarala nakon određenog vremenskog perioda
puno pozdrava
SFD
28/03/2012 at 8:16 am Permalink
Jedna čarobna zbilja nestala je iz svega, samo ne iz naših sjećanja.
“Danas još volim sjesti u žito
i šetati šumom nekog drugog drveća,
volim čuti topot konja vranih, razigranih
a miris lipe čuvam osušen, u kutiji uspomena”.
Ugodan dan ti želim, ovaj stvarni. Lijepo je i sanjati, i sjećati se, pa čak i bez prevelike sjete i suza, ponekad!
VELIKI POZDRAV, stefi !
28/03/2012 at 8:39 am Permalink
Prekrasna pjesma, nostalgična, sjećanja su kod tebe i kod mene na slavonsku ravnicu, zelena polja, šum zlatnog klasja i crvenih makova. Eh, ja sam djetinjstvo proveo u slavoniji i pjesmi o ljepoti slavonije napisao. Osmjeh šaljem 🙂
28/03/2012 at 8:49 am Permalink
Nostalgija prema zavičaju kroz lijepe i nadahnute stihove, lako je i lijepo pisati o nečemu što voliš i za čime žudiš, njive i ravnice su i meni neiscrpan izvor inspiracije,jako lijepa pjesma sa prepoznatljivim motivima, u glavi se stvaraju vrlo jasne slike, srcu drage, sve pohvale za pjesmu od mene, pozdrav Baka 🙂
28/03/2012 at 10:35 pm Permalink
@Hvala Marija proljeće me uvijek natjera da se sa sjetom prisjetim mladosti a kao da je bilo jučer.
@Song znam da je tebi drugačije viđenje ravnice koji živiš tamo stalno ali meni je još uvijek prelijepo doći i uživati u svemu do najmanje sitnice.
@Svjetlost ovo proljeće kao da potjera sokove nostalgije jače ,istina nema više plača jer je mnogo godina prozujalo ali lijepi trenuci u sjećanju su ostali.I tebi VELIKI POZDRAV.
@Hvala Dinko pročitala sam vaša sjećanja na ravnicu kao i sve pjesme na vašoj stranici,predivne su.
@Jim hvala ti ide u ravnicu, uočila sam da imamo zajedničkih slika kao breze koje obožavam:))
29/03/2012 at 5:00 am Permalink
Štefi, kada me odvodite na putovanje kroz ovakve slike, imam želju napustiti veliki grad i sagraditi dom daleko od urbane sredine … jer ovdje kao da je život daleko ljepši i duša više otvorena za ljepotu prirode. Uživala sam u ovoj Vašoj pjesmi.
Veliki pozdrav od srca !