Nagu te ćutim.

Za zvijezdom svojom

bezgrešnu slutim.

U kamenoj zvonjavi boli krsne

onaj dio ljudskosti čvrsne

što tebe mrska u čeonoj kosti

i gladan svijeta od tebe posti.

Rodu čovjekovu istok si crn

gdje čemer srčeš ko svoju krv.

Ranama nalik, mesu tmina,

žarna pasija nama si svima.

 

Nagu te ćutim.

Za zvijezdom svojom

bezgrešnu slutim.

Dok mene trneš

u mrtvome zvonu,

Smrti, tebi zvoni

na vlastitom tronu!