SrceKaoČokolada
Ne snalazim se na jastucima jutra
Bilo je vrijeme utrobe, svodova
Zapaljeni brod na obali stenje
Ne tone, a opet ga nema
Reći: Žao mi je, zapalio sam ga
Iskrice frcaju na sve strane
Ljubav je neustrašiva ruka
Koja me vuče prema dnu Svetoga
Glasovi umiru na zemlji razrovanoj
Srce mi je kao čokolada
Jestivo, sa lješnjacima
A opet taj drveni san gasne
U oku mome, sveto je bilo ime
Zastrašen, zaljubljen tražim toplinu tišine
Nagost prstiju me odaje, crvena tinta
Uzdah slavuja na prozoru
Stranac u pjesmi o Ljepoti
Bio sam njen počasni gost
Ostaje vrijeme iskričavih putovanja
Stablo ukorijenjeno u asfalt mašte
Goropadno stenje vlak na tračnicama
Putujem li opet u neku novu oazu razbarušenosti
8 komentara za "SrceKaoČokolada"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.