Sunovrat

 

Podiže prevrnut stolac

i sjeda

blijeda

teška

posve staložena

ono od malo prije

samo je težina

na suhoj grani  ogledalo se njiše

predaleko

odraz vlastiti  ne vidi

i ne mora

osjećaji  su zamrli

bez njih ni ona nije

nešto je ipak  drugačije

od svakodnevnog

koje  zna

i bolnije

glas-jauk bi van

ona mu neda

nebo joj kapne među stopala

glava joj sunovrat

miriše cijeli dvor

po njoj

 

6 komentara za "Sunovrat"

  1. Marija
    13/04/2012 at 10:23 am Permalink

    nebo joj kapne među stopala

    glava joj sunovrat
    Lijepo u svakidašnjem čak i kada se osjeća težina. 🙂

  2. svjetlost
    13/04/2012 at 10:39 am Permalink

    Od njene staloženosti, mirnoće, možda i određene pomirenosti napravila si dojmljivu pjesmu. Uvijek mi je blizak, Iili bolje reći – dotiče me – doživljaj, uvjetno rečeno, NEČEGA, a kad ga se stavi u fikciju, u pjesničku sliku, onda je to moj svijet.
    POZDRAV Boba!

  3. Pippo1906
    13/04/2012 at 1:04 pm Permalink

    Pjesma je super, ali ja bi malo to skupio, jer tesko je poloviti misli kada nema interpunkcije, iako je skoro svaki stih misao za sebe. Ali kada sam jednom ulovio ritam, tada je njezina ljepota došla do punog izražaja. Ali, za to mi je trebalo nekoliko čitanja… a možda sam i ja danas malo mutav jel sam upravo dao pola litre krvi… 🙂
    LP

  4. stefi
    13/04/2012 at 5:08 pm Permalink

    glas-jauk bi van

    ona mu neda
    Dobro poznat osjećaj ali i ta bol je nešto drugačije od svakidašnjeg.

  5. Marko Grubesic
    13/04/2012 at 7:51 pm Permalink

    Ova ti je kao rebus Bobo…tri puta citam ali jos nisam sve pohvatao.U svakom slucaju zanimljivo 🙂
    Pozdrav!

  6. songfordead
    13/04/2012 at 8:43 pm Permalink

    nebo joj kapne među stopala
    glava joj sunovrat
    miriše cijeli dvor
    po njoj

    sviđa mi se
    puno pozdrava
    sfd

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.