Za dlanovima dana
svoju propast skrivam.
Agoniju trnja već si slutim.
Predah od zemlje
u samoj zemlji snivam.
Pod kapcima njenim
samujem i šutim.
Zaboravljena već sam riječ:
i rujan, i Zlarin,
i muke kalafata.
Sve što budnom
u ovom snu me drži,
nad uzglavljem mojim
miris je sunovrata.
5 komentara za "Sunovrati"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.