Suzana Marić “Umorna sam, tugo”

Nebo je preteško pred očima mojim

Stišću me dani poput stege olovne

Umorna sam, tugo, a stati se bojim

I misli mi teku poput rijeke plovne.

Umorna sam, tugo, vrijeme me tlači

Kopnim, nestajem, dok prolaznost me drobi

Pokušavam  svoj kutak sreće naći

Prije nego li me ONA u zagrljaj zarobi.

                          .

Umorna sam, tugo, sve teži su koraci

Jesen je u meni, ogoljele su grane

Obraz hladan pružam ka sunčevoj zraci

Čim u ranu zoru kraj prozora zastane.

                            .

Umorna sam, tugo, a ti si uz mene

Idi svojim putem, ne želim te više

Pratiš me kroz život poput crne sjene

Daj mi duši sunca umjesto hladne kiše!

Nema komentara za "Suzana Marić “Umorna sam, tugo”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.