Zaputim se putem dugog popodneva
usporava me debela prašina
kao pupkovina
zemlja ispred mene nauznak legla
upalog stomaka u nebo gleda
mene sram posred kolovoza
u tko zna kojem po redu
danu bez kiše
kao da je krivica moja
što nebo ne haje
što se zemlja predaje
što krenuh u šetnju nasumce
što mi se čini da prati me
stotinu pjegavih lica
žutih zjenica
smije mi se nesvjestica
treba mi voda
voda mi treba
tako ti sunca
ječi širina
hodaj samo hodaj
julija
Josip Ergovic
katarinab
24/10/2012 at 1:41 pm Permalink
Upravo je nama bilo tako u Slavoniji ovog ljeta,zemlja suha, ispucala a kiše ni za lijek,trava skoro pogorila, tako ti sunca dobra pjesma 🙂
24/10/2012 at 4:10 pm Permalink
Baš je dobra, pozdrav!
24/10/2012 at 5:13 pm Permalink
”tako ti sunca
ječi širina”
puno pozdrava uz veliki aplauz na pjesmu
sfd
24/10/2012 at 8:57 pm Permalink
Prava poslastica za čitanje!
24/10/2012 at 9:34 pm Permalink
stotinu pjegavih lica
žutih zjenica
smije mi se nesvjestica
Lijepo opisana nesvjestica od vrućine ,cijela pjesma odličan vapaj zemlje za vodom.Pozdrav.
25/10/2012 at 3:33 am Permalink
Odlična,
uh , umorila sam se koračajući uz tebe, borila se s prašinom i žeđu.
Evo , tako sam se unjela u pjesmu,
srdačan pozdrav Boba!
25/10/2012 at 12:44 pm Permalink
predivno
hodam s tobom
25/10/2012 at 6:03 pm Permalink
zemlja ispred mene nauznak legla
upalog stomaka u nebo gleda
Jako lepo docarana vrucina, susa i nada. Pozdrav Bobo 🙂
26/10/2012 at 9:54 am Permalink
jako dobra. bas nas ubijala vrucina no nedamo se mi.pozdrav
28/10/2012 at 4:41 pm Permalink
“zemlja ispred mene nauznak legla
upalog stomaka u nebo gleda
mene sram posred kolovoza
u tko zna kojem po redu
danu bez kiše
kao da je krivica moja”
Pozdrav, Bobo !
28/10/2012 at 5:15 pm Permalink
čovjek ne može bez prirode, priroda bez vode 🙂
dobra pjesma