Često noću kao luda
pišem pjesme duhovima
omima što nekad su postojali
u mojim mislima i snovima,
stihove redam i tebi znanče
oblikovanom u mojim fantazijama
kao stvarnoj životnoj ljubavi
koja stihove neće izlizati.

Pero je prazne listove potrošilo
pišući nježnosti i slutnje
tebi koji stvaran ne postojiš
ali ruka se još umorna nada
da će te pišući po oblacima
tako stvarnog u život dozvati
sa tobom stihove sretne dijeliti
i pjesme u knjige ljubavne slagati,
ti ćeš postati otkrivena misterija
mojih želja i čežnji svakodnevnih
moja svagdanja javna postojanost.