Tražim te

Mnoge su suze prolivene

a more ih je popilo.

Iako te nema

ja te trazim po suhozidima

svoje duše.

Pokušavam ti čuti glas

u školjki morskoj

a nema te.

Samo more tiho šumi

u smiraju dana.

Nestao si poput morske pjene

More te je odavno oplakalo.

Bijelo je jedro spušteno odavno.

Ne šume vali više priču tvoju.

Sada crna ptica

kobnu pjesmu pjeva

na ogoljelim granama

jednog života

I društvo mi pravi.

Tražim te…

Još te samo ponekada pronalazim

u svojim snovima

u tvojoj barci,

na pučini.

Dok buru smirujem,

molim da mi te vrati

prizivam bonacu duši svojoj.

 

Možda negdje, sa druge strane mora

i ti gledaš moju sjenu

kako ostavlja suze valovima

i tragove umorne utisnute u pijesak.

 

 

 

 

 

 

                                                                                
                                                                             

 

 

15 komentara za "Tražim te"

  1. Sani
    Sani
    17/05/2020 at 8:22 am Permalink

    Jao Suzi kako je ovo lijepo. I vrlo emotivno.
    Pozdrav leti u Slatinu:)

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    17/05/2020 at 9:53 am Permalink

    Sani obradovao si me komentarom. Pozdrav ti iz Slatine šaljem 🙂

  3. mirko1
    mirko1
    17/05/2020 at 11:21 am Permalink

    Stihovi žudnje i boli. Ne mogu reći da su uzaludni jer prozore melankolije i tuge ponekad suze znaju isprati. Možda nakratko. A sve nam je dato nakratko, zar ne?
    Pozdrav za tebe🌺

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    17/05/2020 at 3:32 pm Permalink

    Istina.
    Mirko, zahvaljujem se na pažnji i komentaru. Pozdrav u Sarajevo šaljem .

  5. Tonka
    Tonka
    17/05/2020 at 4:07 pm Permalink

    Puno bi mi toga vratili kada bi se moglo i stvarno, a ne tek ovako kao ti stihovima tuge i sjećanja. Pozdrav Suzana.

  6. Suzana Marić
    Suzana Marić
    17/05/2020 at 5:36 pm Permalink

    Zato se u pjesmi može sve. Pjesma nam dozvoli da sanjarimo o nemogućem, da u njoj ostavimo svoja maštanja koja ne možemo podjeliti usmeno.
    Lp,Tonka .

  7. Marija
    Marija
    18/05/2020 at 6:24 am Permalink

    Možda negdje, sa druge strane mora
    i ti gledaš moju sjenu

    Vjerujem u tu mogućnost. Inače nam pamćenje ne bi ničemu služilo.:)

  8. gabi
    18/05/2020 at 7:25 am Permalink

    Svi ćemo poči istim putem. Razlika je samo u tome kakve tragove ostavljamo. A neke sigurno vrijedi slijediti.
    Pozdrav šaljem!☺

  9. Stanka
    Stanka
    18/05/2020 at 8:57 am Permalink

    “Možda negdje, sa druge strane mora

    i ti gledaš moju sjenu

    kako ostavlja suze valovima

    i tragove umorne utisnute u pijesak.”

    PREKRASNO!
    LP

  10. Suzana Marić
    Suzana Marić
    18/05/2020 at 9:29 pm Permalink

    Slažem se s tobom,Mare. Hvala na pažnji i komentaru. LP

  11. Suzana Marić
    Suzana Marić
    18/05/2020 at 9:31 pm Permalink

    Hvala na komentaru, Gabi. Neki putevi nas zovu da ih slijedimo. Pozdrav tebi !

  12. Suzana Marić
    Suzana Marić
    18/05/2020 at 9:32 pm Permalink

    Hvala najljepša, Stanka. LP

  13. nevenka
    nevenka
    19/05/2020 at 4:45 pm Permalink

    i pjesma i zbilja, kakogod ali dobra.

  14. katarinab
    katarinab
    19/05/2020 at 8:45 pm Permalink

    Lijepa i vrlo emotivna pjesma. Vrlo emotivnim i senzibilnim osobama priroda je podarila beskonačnu maštu, a u mašti je sve moguće. Tko zna možda postoji neka dimenzija koju mi ne možemo percipirati.
    “Možda negdje, sa druge strane mora
    i ti gledaš moju sjenu”
    Lp. ☺

  15. Suzana Marić
    Suzana Marić
    24/05/2020 at 8:51 pm Permalink

    Nevenka, Katarina, Obradovale ste me svojim lijepim komentarima. Hvala vam najljepša 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.