Tremor

Kad rasanjam tremor tvojih skrotuma

i uzdignem reljef tijela ječanjem,

ti navireš k najvišim kotama bradavica

kojima se propinješ i tinjaš.

Zapisuješ svoje tišine

u omamljenu utrobu,

dok te sirenumske hridi mojih bedara

uspravljaju u čovjeka zvjezdanih misli.

Moja ti je koža pokorna u svakoj rani.

Dobiš mi rebra da zacijeliš sebe,

jer ja jesam tvoje orebrenje.

Tebi su kopnjenja

u samo jednoj ženi uzaludna.

I samotna.

Nepomična u bjelini

tvog užarenog falusa

pomislila bih da si bog

koji hoda među morusima,

da te ne izdaje kljasta sjena

smrskanog sunca.

Tu se svršavaš.

U krugu koji vrijeme lomi

u dvodio ljudskosti.

6 komentara za "Tremor"

  1. roverroverled
    roverroverled
    05/06/2018 at 6:32 pm Permalink

    Nepomična u bjelini
    tvog užarenog falusa
    pomislila bih da si bog

    Piši curo samo piši, Riječanina stvarno činiš sretnim zato.

  2. Marija
    Marija
    05/06/2018 at 6:46 pm Permalink

    Moja ti je koža pokorna u svakoj rani,
    dok mi rebra drobiš da zacijeliš sebe,
    jer ja jesam tvoje orebrenje.

    Iskonsko!

  3. mirko1
    mirko1
    05/06/2018 at 6:57 pm Permalink

    Moja ti je koža pokorna u svakoj rani,
    dok mi rebra drobiš da zacijeliš sebe,
    jer ja jesam tvoje orebrenje.
    Tebi su kopnjenja
    u samo jednoj ženi uzaludna.
    I samotna.

    Nenapojiva je potreba tvoga kazivanja. Tvoga gromkog, zanosnog, vrsnog pjesničkog izričaja. A iz toga i proizlazi naša radost – mogućnost svakodnevnog čitanja novih kretanja duha zagonetnog, nedomislivog homosapiensa.

  4. boba grljusic
    boba grljusic
    05/06/2018 at 8:44 pm Permalink

    Super su ove riječi iz Mirkovog komentara koje govore o tebi::neponovljiva, gromka, zanosna ,rsna .
    slažem se
    pozdrav tebi

  5. salke
    salke
    06/06/2018 at 12:02 pm Permalink

    Moja ti je koža pokorna u svakoj rani,

    dok mi rebra drobiš da zacijeliš sebe,

    jer ja jesam tvoje orebrenje.

    Tebi su kopnjenja

    u samo jednoj ženi uzaludna.

    I samotna.

    Poezija koja uroni u dubine misli i pita srce za spoznaju, uvid. Moćna! A to ne znači da te mogu lomiti. Ne smeju!

    Veliki naklon i pozdrav, Branka, izvrsna poetesa velikoga srca.

  6. branka
    06/06/2018 at 7:32 pm Permalink

    Hvala svima!
    A Riječanin nek bude zauvijek sretan!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.