U noć svoje čežnje vješamo
Grleći se između otkucaja sata
Na plahtama oblaka i jutarnjih zraka
Orošeni zadnjom rosom
Ishlapljelom od vrućine tijela
Niti tijela u pletivo ispletene
Neraskidiv čvor duplo vezan
Snagom grimiznog svitanja
Što u gudima izgara, plamti
U nesebičnom vrtlogu
Krugu zajedništva
Dviju duša spojenih u jednu

U trenutku kada svemir dugu iz svog pehara izlijeva