U noć svoje čežnje vješamo

 

U noć svoje čežnje vješamo
Grleći se između otkucaja sata
Na plahtama oblaka i jutarnjih zraka
Orošeni zadnjom rosom
Ishlapljelom od vrućine tijela
Niti tijela u pletivo ispletene
Neraskidiv čvor duplo vezan
Snagom grimiznog svitanja
Što u gudima izgara, plamti
U nesebičnom vrtlogu
Krugu zajedništva
Dviju duša spojenih u jednu

U trenutku kada svemir dugu iz svog pehara izlijeva

5 komentara za "U noć svoje čežnje vješamo"

  1. gabi
    16/01/2020 at 10:52 am Permalink

    Posebno mi se svidio naslov koji nadopunjuješ nizom prekrasnih slika u kojima se isprepliću boje ljubavi i trenutka. Jako lijepo!
    Ugodan dan Suzana!☺

  2. Krebs
    16/01/2020 at 12:50 pm Permalink

    Misljenja sam kao Gabi ! lp

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    16/01/2020 at 7:11 pm Permalink

    Gabi,obradovala si me komentarom.lp 💕

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    16/01/2020 at 7:11 pm Permalink

    Hvala,Spome 🙂

  5. Suzana Marić
    Suzana Marić
    19/01/2020 at 11:19 am Permalink

    Gabi, bila sam u nedoumici oko naslova, ali vidim sada da sam dobro odlučila 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.