Za grkljan hvata me vrijeme

i tmina u meni se gusti.

Bog na istoku uzdiže crnu lubanju.

Proroci raskomadani po gromačama

dijele gnjile hostije

blaženima i propetima,

dok njihov um pliva

u posteljici prve menstrualne krvi.

In nomine Patris!

In nomine Patris!

Sina nemam,

već kći otvarenu

iz heliktita hadskih kaverni.

Bog na istoku uzdiže crnu lubanju

i polaže je na moja zlatna ramena.

 

Kada sagorim,

obuci moju tminu

i potvrdi:

“Im ‘immortalem.”