Vraćam se u grad svoje mladosti
grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ
grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno
kao da se gazi po razbijenom staklu
grad u kome u poznu jesen
još dozrijeva jabuka u bašti
iza male kuće okrečene u bijelo
ispod koje sam skrivao svoje tajne
grad u kome se nalazi i bol i slutnja
dječaci opsjednuti muzikom
i djevojčice koje razgovaraju sa oblacima
grad u kome sam ostavio
mnogo nenapisanih stihova
jer sam shvatio koliko su bespomoćni
grad u kome sam noću lutao ulicama
tražeći utočište za svoju čežnju
grad u kome se zaustavilo vrijeme
i liječi rane onih koji mole za oproštaj
grad u koji zimu donose plavi ždralovi
dok mjesečeva svjetlost
prenosi poljubce od jednih usta do drugih
grad koji i daje i uzima
ne birajući emocije
grad koji svoju ljubav , kao svilen gajtan,
obavija oko našeg vrata
grad u kome, ponovo, oživi sjećanje
na djetinstvo koje miriše na kolače
grad u kome kiša ne umije da plače
ona pada samo da bi saprala
prašinu sa komadića istine
okačenih u našim srcima
grad u kome sumrak ima sladak ukus
i miriše na ljubičice
grad kome dugujem ovu pjesmu
Marija
Suzana Marić
18/06/2012 at 9:30 pm Permalink
grad u kome kiša ne umije da plače
ona pada samo da bi saprala
prašinu sa komadića istine
noć
sfd
18/06/2012 at 9:58 pm Permalink
Kompleksan je taj grad koji nosiš u sebi, nabijen je emocijama, ali ih živi skrivene jer on “svoju ljubav , kao svilen gajtan,
obavija oko našeg vrata” u kojem su stihovi u neko vrijeme bili bespomoćni jer oni uvijek stižu kasno, ali stižu.Laka ti noć Sumiko 🙂
19/06/2012 at 6:26 am Permalink
Lijepa pjesma u sjećanju sa sjetom 🙂
19/06/2012 at 6:59 am Permalink
Grad kojem pripadaš dušom i srcem.
Izlio si iz sebe sve osjećaje i pretočio ih u pjesmu koja teče,teče…
19/06/2012 at 9:08 am Permalink
grad koji svoju ljubav , kao svilen gajtan,
obavija oko našeg vrata
Predobro, bravo za pjesmu, pozdrav Sumiko !
19/06/2012 at 9:15 am Permalink
grad u kome sumrak ima sladak ukus
i miriše na ljubičice
Šetati tim gradom, osluškivati, gledati kako je jedan dio života sada zapravo samo prašina…
Veliki pozdrav, Sumiko!
19/06/2012 at 6:08 pm Permalink
lako se vraćati u lijepo..a mladost je sama po sebi lijepa ,bezbrižna to vrijeme
zaslužuje pjesmu
20/06/2012 at 8:50 am Permalink
Jako lijepo Sumiko.
LP
20/06/2012 at 4:55 pm Permalink
grad u kome se zaustavilo vrijeme
i lijeci rane onih koji mole za oprostaj
Vratice se zivot tom gradu, ali nece biti nikad kao pre, drugacije….
Pohvale za pesmu Sumiko
Lep pozdrav 🙂