Ostaviti nešto prije odlaska, lukav izbor, prihvaćam ga svjesnim negiranjem znanog, čekanje priznanja namjere produžit će sjaj zavođenja, te male igrice, čarobne, od pamtivijeka prisutne, svaki put ponovo imaju draž slutnje, ne govorimo o tome, pokvarili bi slike u koje  susretom dodajemo trag nove boje, volim znati da slutiš svu raskoš boja koje još čekaju, volim način na koji ih ne spominješ, i sjaj tvog oka, volim, kada me sretnu gledaš, oslikavam tebe u sebi nudeći sve ono još neotkriveno, dotaknut ćeš površinu, a u dubini zagrmit će, zatutnjat oluja, gromovnike moje poznaješ i smiraj im dati znaš, savršen.