Svija se nijemo prema zemlji tužna
Golo joj tijelo sada inje boji 
Gleda se u vodi misleć da je ružna
Od davnina u njoj tuga postoji

O njezinoj tuzi još pričaju ljudi
O zaljubljenom paru ispod njenih grana
Ljubav brzo prođe, nikoga ne čudi
Al’ u srcu vrbe ostala je rana

Urezano srce u njezinoj grani
Dva imena stoje tu odveć dugo
Jedno drugom tada srce bolno rani
A ti si se ugnijezdila u njene krošnje
Tugo