Ženo, ne prekrivaj lice danom.

Raznaži svoje slane grudi

i dopusti valu dubinom da ih doji.

Bradavice tvoje – koraljni otoci

što obiru ih poljupci na dah.

Šal od kose ne vezuj oko vrata.

Neka sati tmine na kolajni se njišu –

oni neće odati miris Mjeseca u tebi.

Rodi se dok on mokra stopala ti ljubi

i jezik natapa solju divlje vrištine.

Zaručnica budi njegovu snu

i podaj da u tebi se uspravi

ljubeći svijet među zvijezdama.

Ženo krotka

i ženo blaga,

ne prekrivaj lice danom,

već očovječi jad

što vezan u nebo samuje.