Budi se,

prvi  trak svjetlosti  nudi  joj želju za iskorakom. Ogleda se po sobi tražeći
znatiželjno potvrdu svoje budnosti. Želja se plakasto širi  klizeći s pokrivača na pod pa uz zidove.

 Nelogično. Nerazumnom strahu i njoj tijesno. Žurno , preskačući  mrlje ,
uvučena u sebe izlazi na balkon. Tamo po sred jutra sliči na vreteno , ostavljeno.

Dubokim udisajima svježine primiruje  strah ali ne i misao o iskoraku. Još
ne razabire san od jave  ali još želi iskorak. Odjeva se na brzinu ne mareći
u što i ne prestaje prebirati po prošloj noći tražeći nit poveznicu.

Poveznicu
između onog kruga u kojem  sinoć bijaše zarobljena nesposobna za bilo
kakav bijeg osim  bijega u san.

S treskom vrata izlazi iz kuće svjesna da utekla nije još uvijek sputana
spoznajom : sve i  jest krug.

U srce grada je naumila da stigne , tamošnji žamor i stiska odvajaju je
od nje same pa se za neko vrijeme osjeti slobodna. U ulici s najvećim
brojem  prodavaonica cipela pažnju joj je zaokupila  žuta ljetna sandala.
Ljubazna prodavačica joj je iz izloga ponudila lijevu a iz skladišta desnu
sandalu. Nakon kratke šetnje kojom  je upisala  nevidljivu dijagonalu po
prostoru , podmiri račun i izađe na ulicu.

Sitnim korakom,bez žurbe ode niz nju.

I evo je opet želja za iskorakom , slegne ramenima i upta se: gdje bi ja to?  U prvi cafe bar na kavu .!

 Sve sulude misli ostavila je  ispred vrata .  Uz miris kave i glazbu koju
diskretno dobuje iz uglova , njoj baš lijepo.

Potrošila je jutro lunjajući po uličicama . Na stajalištu je osjetila bol
u nogama i sknula je remenčiće s peta . Vožnja  joj se učini duga a
kratko hodanje do kuće  bi bolno.

Na peti je imala žulj  koji je pekao. Rasplakala se  i plakala  zaboravljajući
žulj  s prvom suzom prokapanom.