Arhiva > srpanj 2012

Obećano pismo

Molbu jednu šaljem nijemo neka  je struje neba tebi nose, to obećano pismo pošalji mi dok me ima, iz ladice uspomena ga izvuci marku poljupcima zalijepi goluba listonošu pošalji ja ću ga strpljivo kao i do sada čekati , golub se sigurno neće zagubiti staza mojih misli mu je  poznata. Ne daj pismo poštarima mogli […]

Pročitaj cijelu poeziju

potreba ponosa

Polako putujem pjesmom pjesnika Purpurno pliva prostranstvima plavetnila Putokazi pokazuju putenost poludjelog prolaznika Prilazim, pun ponos

Pročitaj cijelu poeziju

zmijoliko biće

Hipnotizirala si me. Uvukla u svijet bludne radnje i uzdaha koji su se skrivali pod krevetom crvenih grijeha. Zavodiš me i golicaš maštu putenom kožom. Po njoj plovim vlažnim jezikom. Trnce u mišićima si mi razdražila.

Pročitaj cijelu poeziju

sumnja

Teško je biti more bez ijednoga vala   Ako sumnjaš u moju ljubav Nebitne su sve noći Što smo ih proveli u klinču, zgrčeni Ako sumnjaš u moju ljubav Ostavi jedan cvijet maka na grobu tuge  

Pročitaj cijelu poeziju

Izčezavaš

Svaku noć prisutan u košmaru sna izčezavaš u izmaglici  iz vidokruga , moje oči više te ne prepoznaju ne slijede te moje umorne sjene, davno su zastale u zaboravu  zapletene.

Pročitaj cijelu poeziju

ni ti ni ja

Ni ti ni ja nismo srećni a mogli bi biti jednom kad srca se prestanu kriti.

Pročitaj cijelu poeziju

Sat počinje , u srcu tišina

Promičem ispod širine bezruka negdje drugamo crtaju  granice ne bi li ljubav sačuvale odmičem se u misao o tebi ne umijem stati otrgnuti se bezazlenoj navici treba mi vrijeme za nauk sat počinje u srcu tišina

Pročitaj cijelu poeziju

dušo: polijećemo

POŠTO JE VIKEND MALO ĆU VAS PROVOZATI, LOL   Ma daj otkopčaj taj zadnji gumb Vidiš da mi smeta U uzdahu ometa Želim imati tijelo uzavrelo  

Pročitaj cijelu poeziju

Misao tek . .

  l  i  n  k Ne trudi se,   mene nije lako upoznati, shvatiti, a kamoli  voljeti, u svoj svojoj jednostavnosti previše je riječi koje nikada na glas neću izgovoriti, toliko je stihova koje bezglasno šapućem, toliko je u meni  cesta,  na kojima samo tuga caruje, a nerijetko nikuda ne vode samo u moje snove […]

Pročitaj cijelu poeziju

zeleno sunce

Čovjekova humanost guši se bez dovoljno slobode. Načeti su dijelovi života gdje se odvija tek dio fotosinteze, Sunce nas puni energijom Boga koji je Bio, Bit će. U našim molekulama noći ostaje sva kemija koja je Potrebna da zauzdamo dragocjenu ustreptalost što spava Laganim snom u kutu labirinta znanog beduinima, Pješčanim kamenčićima, pčelama što se […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts